Sunday, 21 June 2020

7 lekcija. 6 priča. 5 mjeseci.

"Horses teach you a lot. Very little of it actually has to do with horses." 
Anthony Lothian. 

Kratki uvod: 

Prije šest mjeseci postala sam vlasnik prekrasnog gidrana Arisa. Meni je došao u siječnju ove godine, kao ždrijebe od devet mjeseci, što znači da se radi o neujahanom konju kojemu tek slijedi odgoj. Iako za sada to podrazumjeva učenje jednostavnijih radnji koje ne zahtijevaju previše tehničkog znanja, u ovih pet mjeseci smo jedno drugo naučili puno više. 



1. dom je tamo gdje je hrana i gdje si siguran 

Kada je Aris došao k meni doma, prva i najvažnija stvar je bila da se nauči na svoj novi prostor, odnosno da svoj boks počne promatrati kao svoj novi dom, kao nultu točku. Zato je prvih desetak dana po dolasku bio zatvoren i nije izlazio van sve dok se nije „snjušio“ s boksom, dok nije naučio da je to mjesto gdje dobiva hranu i vodu, ali i gdje se netko brine o njemu. Boks je za njega postao prostor u kojem se osjeća sigurnim i zato svaki put kada ga nešto uplaši u vanjskom svijetu, on krene prema boksu kao mjestu gdje mu se ništa loše ne može dogoditi. 


2. jedini način da se prestaneš bojati je suočiti se sa strahom... 
... najbolje u prisutnosti osobe koju voliš i kojoj vjeruješ. 

Prije više od mjesec dana Aris je probio električni pastir na putu u svoj boks. To ga je preplašilo toliko da uobičajeni načini uvođenja u boks, odnosno dolaska od livade gdje pase, nisu funkcionirali. Morala sam čekati noć kako bih ga uvela jer se tada trake pastira slabije vide. No to je bilo samo kratkoročno rješenje, jer se Aris morao prestati bojati, odnosno naučiti se na ograničenja u svom prostoru, tako da ga može prijeći po danjem svijetlu. Sljedeće dane, malo po malo smo prolazili starim putem do boksa, jedno uz drugo, s kantom hrane ispred njegove njuške. I tako, polako, suočavajući se sa strahom, u prisutnosti mene kao osobe kojoj vjeruje, Aris se prestao bojati i sada do ulaza u boks gdje ga čekam dolazi sam na moj poziv. 


3. kada ne znaš gdje si, slušaš osobu kojoj vjeruješ 

Prvu večer kada je Aris probio pastir i nije se želio navečer vratiti u boks, čekali smo noć kako bismo ga uveli. Osim očitog razloga kojeg sam već navela (u mraku se slabije vide trake pastira i konj slabije vidi prostor u kojem se nalazi), glavni razlog je što konj u mraku sluša samo osobu kojoj vjeruje. Kako sam to bila ja, Aris se jedino meni dao uhvatiti i jedino meni je dao da mu stavim ular oko glave. Povjerenje konja imaš kada ti dopusti da mu diraš uši, a kako ular ide preko ušiju, konj ti mora vjerovati da ti dopusti da mu petljaš oko jednog od njemu najosjetljivijh djelova tijela. 


4. ništa ne možeš postići preko noći 

Arisovo nadvladavanje straha od pastira je trajalo dulje od dva tjedna. Prvi dan sam lupala o kantu ispred njega u kojoj su bili zob i jabuke, a njušku mu nježno šibala lišćem mrkve. Svrha lupanja je bila da mu pozornost od prostora u kojem se nalazi (koji ga plaši zbog pastira), svrati na hranu, ono što voli, a to može dobiti samo u boksu. Sljedeći dan smo ponovili postupak. Dan nakon toga lišće mrkve više nije bilo potrebno. Tri dana nakon toga ni lupanje o kantu. Danas nam već ne treba ni lupanje, ni mrkva, ni kanta općenito. Dovoljno je da ga pozovem i on sam dokaska do boksa. 


5. ponavljanje (zaista) je majka znanja 

Aris je konj koji voli gricnuti. Ponekad to radi jer želi pozornost i želi nešto „reći“, ponekad je to njegov neobičan način izražavanja ljubavi, ponekad zato jer ga žuljaju zubi koji mu rastu, ponekad jer je gladan, ponekad iz ljutnje, a ponekad jer želi testirati granice do koje će ga netko pustiti. Jačina „ugriza“ varira o razlogu. Tako ljubav izražava laganim prislanjanjem njuške na leđa, pozornost traži tako da te povuče za rukav ili nogavicu, a kad je ljut... bome tada njegov ugriz boli i vidljiv je. 

Možda ključna stvar kod odgoja konja je disciplina i konzistentnost ponavljanja. A to podrazumjeva obavezno sankcioniranje lošeg ponašanja i nagrađivanje dobrog. Zapravo jedini način učenja je dovoljan broj ponavljanja kazni za loše i nagrada za dobro ponašanje. Zato je i moja reakcija na te „ugrize“ različita. I mora biti različita jer ga ne smijem jednako kažnjavati za pokazivanje ljubavi kao za ugriz iz ljutnje. 


6. gazda nije uvijek u pravu 

Dolaskom nestabilnijeg proljetnog vremena, u redovnu rutinu mi je ušlo provjeravanje vremenske prognoze za sljedeći dan jer ne volim konja puštati na kišu. Tako su prije nešto više od dva mjesec Norvežani najavili kišan dan i Aris je trebao ostati u boksu. No oko 9 sati mali je postao poprilično nervozan jer ga nisam pustila van i počeo je grebati po vratima. Nije previše mario ni za sjeno koje sam mu nudila, nije želio ni vodu, a ja mu nisam željela ispuniti želju jer, naposljetku, ja sam gazda koji odlučuje kad se ide van. No kako se nije smirio sljedećih pola sata, nakon što sam ponovno pogledala meteo aplikaciju i vidjela da kiša ne bi trebala biti jaka, odlučila sam ga pustiti van. I ne samo da nije kiša padala, nego se i razvedrilo. Slična situacija se ponovila nekoliko puta nakon toga: nije protestirao protiv ostanka u boksu kada je zaista ispao kišan dan, nekoliko puta se vratio ranije i ostao u blizini boksa prije najavljenog nevremena, ali svaki put protestira ako ostane u boksu dulje na dan koji je lijep. 

Zato prije puštanja, na dan koji bi trebao biti kišan, osluškujem Arisa jer je već neko dulje vrijeme on moj glavni meterolog. 


7. „koji si ti konj“ je zapravo kompliment 

Kada sam počela Arisa puštati van u ispust, vanjski svijet bi mu vrlo brzo dosadio i želio se vratiti u boks nakon sat, dva ispaše. No problem pred kojim se našao je da su vrata od voćnjaka (koji se nalazi između livade i boksa) tada bila zatvorena. Ali je Aris vrlo brzo shvatio kako može zasun dignuti i otvoriti vrata. Nakon toga sam vrata zavezala špagom, ali Aris ju je uspio vrlo brzo odvezati. Zatim smo vrata učvrstili dugačkom poprečnom preprekom. Međutim, sljedeći dan Aris se popeo na komposište pored vrata i preskočio ogradu. Nakon toga vrata više nismo zatvarali. 

Poanta koju želim reći za kraj ovog teksta jest …. konji su zapravo iznimno pametne životinje i kada sljedeći put nekome želite reći da je konj, razmislite želite mu dati taj kompliment.

b, Dora

Friday, 10 January 2014

Mango on-line store drama

aka that is one damn fine coat you are wearing

Opis moga (prvog) iskustva s Mango on-line trgovinom, a razlozi pisanja su informiranje i razmjena iskustva, jer smatram da postova/članaka na ove prirode nedostaje na hrvatskom jeziku (znam da meni je).
To whom this may concern. This is going to be mostly written on Croatian language, because there is plethora of posts written in English on this topic.