Tuesday, 15 December 2015

Dnevnik stručnog osposobljavanja | Državni stručni ispit

Dok sam još uvijek u istoj tematici i dok su sjećanja svježa... dojmovi s polaganja državnog stručnog ispita.
Državni stručni ispit
Sukladno Zakonu o državnim službenicima, državni stručni ispit (DSI) sam mogla (ne i bila obvezna) polagati nakon obavljenog/odrađenog stručnog osposobljavanja. Znači nisam ga mogla polagati prije nego odradim SO. Prijavu za DSI su slali iz MjestaGdjeRadim, odnosno osoba zadužena za kadrovske poslove. Sva potrebna dokumentacija (izvadak iz Matične evidencije HZMO-a, preslika diplome, program SO-a i prijavnica na DSI) je poslana u Ministarstvo uprave sredinom rujna. Uglavnom se rješenje o datumu DSI ne čeka dugo, no meni i mojim kolegama se odužilo iz nekog razloga. Rješenje s datum polaganja 05.12., smo dobili tek 09.11., znači manje od mjesec dana prije. =( Tih 26 dana za učenje, je još bilo umanjeno za 6 dana koje sam morala provesti na poslu, jer mi je SO završilo 16.11.

UČENJE
Dakle za učenje mi je ostalo čistih 18 dana. Gradivo nije toliko teško, koliko ga zapravo količinski mnogo ima. Zaista je opsežno i zahtjeva kod nekih dijelova veliku koncentraciju. To je, barem meni, veliki problem, jer je moja koncentracija baždarena na pola sata, maksimalno 45 minuta. Nakon toga, ako ne napravim pauzu, moj mozak će odlutati, a ja mogu "prijeći" i deset stranica, a zapravo ništa neće ostati u glavi. Nekoliko mlađih kolega s posla koji su DSI relativno nedavno polagali su nas uplašili, posebno općim djelom ispita. S današnjeg gledišta dobro da jesu, s obzirom na to koliko malo vremena smo imali, jer da nisu, previše olako bismo DSI shvatili i vjerojatno ne bismo prošli.
Moj plan učenja je bio sljedeći: prvi dan od saznanja kada je ispit sam počela s laganim čitanjem literature općeg djela. Računala sam da zakonodavstvo posebnog djela znam jer sam ga praktički svakodnevno koristila, osim toga kolege koje su DSI polagale su nas upozorili na koje dijelove da obratimo pažnju, tako da sam ga ostavila za kraj. To čitanje je trajalo tjedan dana, a radilo se o onom tjednu kada sam još radila. Kada sam prestala s SO, sam počela lagano učiti po predmetima prema pitanjima koja se nalaze na stranici Ministarstva.
Najduže sam se zadržala na Sustavu državne uprave i Europskoj uniji. Sustav državne uprave je toliko kompliciran (ne samo zbog količine gradiva, jer nema toga toliko), nego, kada taj dio prođeš, shvatiš da nam država zapravo super funkcionira s obzirom to koliko ureda, zavoda, voditelja, zamjenika, službi, agencija i blesavoća svakakvih ima. S druge strane, Europska unija, nije teška, samo ima puno podataka i puno datuma koje treba popamtiti, a odgovori na pitanja koja se nalaze na stranici Ministarstva nisu najsretnije oblikovani. Na momente se čine kao da su prepisani iz nekog pamfleta. Najlakši mi je bio Ustav, jer je najkraći, relativno normalno napisan i trenutno vrlo aktualan. Učila sam po nekoliko sati dnevno, nekada bi vrijeme učenja bilo kraće od pauze, ali kada sam sjela, stvarno sam čitala to gradivo, podvlačila bitne dijelove i pokušavala zapamtiti. Uglavnom, malo sam si bila spora, jer je plan bio da EU dovršim do 01.12., no nisam. Dovršila sam je u noći 03.12. na Autobusnom kolodvoru. Naime, 02.12. sam bila na koncertu koji je završio u vrijeme kada više niti jedno prometalo ne vozi iz Zagreba u MjestoGdjeŽivim. Tako da sam na kolodvoru prolazila zadnje stranice moje divovske skripte do pola pet ujutro. Kada sam došla doma, odspavala sam do podne, doručala (doručkovala i ručala, ne) i krenula na posebni dio. Petak, dan prije ispita, sam već bila toliko umorna od svega i od same pomisli da ponovno nešto učim mi se dizao želudac. Jednostavno se nisam mogla koncentrirati dovoljno da pamtim. Pa sam išla po pitanjima od prijašnjih ispita. I onda... je krenuo blagi napad panike jer mi se činilo da apsolutno ništa više nemam u glavi. Do negdje pola dva u noći sam čitala nešto (više se i ne sjećam što) i onda se do pola četiri vrtila u krevetu. Ne znam ni kada niti jesam li uopće zaspala.

ISPIT
Ispit se bio u pola 9 u Ministarstvu uprave. Čim smo došli, ušli smo u zgradu i čekali u predvorju. Oko pola devet se pojavila jedna jako draga žena (tajnica moje grupe) i počela nas prozivati. Nakon toga moju grupu je odvela u podrum, tamo smo sjeli za stolove. Tada je došla do svakoga od nas, uz predočenje osobne iskaznice i potvrde da je plaćen naš ispit, nam podijelila zadatke iz posebnog dijela. Inače pravilo je da prvo polažeš posebni dio, pa nakon toga opći. Posebni dio se sastoji od praktičnog zadatka (npr. ako je tvoje mjesto osposobljavanja bilo vezano za donošenje rješenja, tu ćeš morati donijeti neko rješenje) ili ćeš dobiti set pitanja na koja moraš odgovoriti. Nakon toga, odeš do "svoje" tajnice sa riješenim zadatkom i ona te odvede do tvog ispitivača za posebni dio. Kada završiš s usmenim, ponovno odeš do nje i ona te tada počinje usmjeravati ispitivačima iz općeg djela. Osim iz EU, svi ostali ispitivači ispituju dva predmeta. Tako je jedan ispitivač iz Ustava i Sustava državne uprave, jedan iz Službeničkih odnosa i Sustava lokalne i područne (regionalne) samouprave i jedan iz Upravnih postupaka i upravnih sporova (znan i kao ZUP/ZUS) i Uredskog poslovanja.
Što se samog načina ispitivanja tiče, zaboravite na fakultetski način ispitivanja jer nema veze s ovime. Kada kažem fakultetski, mislim na to da ti se nekada (s pravom) čini kao da te žele srušiti. Moji ispitivači su svi do jednoga bili maksimalno fer, pristojni i normalni. Taj neposredan pristup i mirnoća su mi uvelike smanjili stres, "opustili" me i smirili. To ne znači da ćeš proći ako ne znaš, jer nećeš, ali ako znaš neće te gnjaviti, nego ti završavati rečenice ili te prekinuti. Ako ne znaš, postaviti će ti potpitanje ili te barem usmjeriti ka pravome odgovoru. Ono što je još ogromna razlika između faksa i DSI je da će ispitivači cijeniti, a neki čak i forsirati da daš odgovor svojim riječima. Moja ispitivačica iz Službeničkih odnosa nije nikako drugačije niti htjela. Mislim moraš imati znanje i što točno spada pod gdje, ali je željela da na pitanja odgovaramo kroz ono što smo naučili ili iskusili na poslu kojem smo bili.

Sad kad je sve gotovo, mogu reći da mi je taj ispit mi je bio jedno od najstresnijih iskustava u životu. Te subote sam bila toliko rastresena, da sam ujutro kada sam se šminkala, stavila noćnu kremu za lice, a to sam shvatila tek kada sam se vratila i vidjela je otvorenu. Možda je bilo stresno zbog malo vremena koje mi je bilo na raspolaganju, ali kada bolje razmislim, da sam imala više vremena, opet bi jednako učila. Danas s nekoliko sijedih vlasi u kosi više, mogu reći da sam imala dovoljno vremena za učenje, da sam dovoljno znala, ali isto tako mislim da sam imala i sreće s ispitivačima.

Za kraj, par nejasnoća koje vidim da često uzrokuju nesporazume:
- rješenje o datumu DSI dolazi na adresu vašeg poslodavca, ne vama, u dva primjerka, jedan od ta dva primjerka vam poslodavac mora uručiti (prije polaganja, naravno)
- pitanja koja se nalaze na stranici Ministarstva uprave su posve dovoljna za učenje. Neće vas pitati baš po tim pitanjima, ali njima je pokriveno čitavo gradivo
- ono što u svakome slučaju olakšava pismeni dio posebnog djela je da možeš ponijeti sve materijale koji ti mogu pomoći: nacrte rješenja, zakone koje koristiš, dopise koje si slao... sve!

Ako imate nekih pitanja, slobodno mi se obratite na mail neongreen.bike@gmail.com ili tu ostavite komentar
b, Dora

Tuesday, 8 December 2015

Dnevnik stručnog osposobljavanja | Dio peti: važniji linkovi

Za kraj, linkovi na web stranice na kojima sam pronašla većinu informacija, ili barem mogla pitati za većinu informacija.
Dnevnik stručnog osposobljavanja web stranice
MINISTARSTVO FINANCIJA – IZVRŠENJE PRORAČUNA
Vjerojatno najvažnija i najposjećenija stranica na početku svakog mjeseca. To je stranica na kojoj saznajem kada dobivam naknadu. Mi se nalazimo ili u drugoj ili u trećoj tranši naknada za nezaposlene - točke 3.2. ili 3.3. stavka. Prva tranša su uglavnom naknade nezaposlenima, a onda se u drugoj i trećoj preraspodjele sredstva po uredima HZZ-a za stručno osposobljavanje. Kad smo kod toga, od dosada primljenih 13 naknada (jer sam počela raditi sredinom mjeseca), najranije mi je sjela 04.09. (jedini put tako rano, zamalo me herc strefio), a najkasnije 9. u mjesecu (listopad, veljača i siječanj), jednak broj puta mi je sjela 6. u mjesecu (studeni, srpanj i svibanj).

FACEBOOK STRANICA HZZ-a
Druga najvažnija stranica, a usko vezana uz prvu. Na toj stranici divna duša iz HZZ-a objavljuje kada su u sustav unesena plaćanja za novčane pomoći (tj. naše naknade) polaznicima stručnog osposobljavanja i za nezaposlene po kojim uredima. Ako je ikada upoznam, dobiti će Dorinu s Domaćicom.

E ovo je stranica na kojoj piše baš sve i gdje možeš pitati baš sve o SO-u, bez obzira gdje "stručnariš". Stranica na kojoj se nalaze informacije s terena.

MINISTARSTVO UPRAVE - DRŽAVNI STRUČNI ISPIT
Ako ste prema programu i ugovoru o SO-u obveznik polaganja Državnog stručnog ispita (DSI), tu su pitanja na koja moraš znati odgovor, kako bi ga položio, složena prema stručnoj spremi.

MINISTARSTVO UPRAVE - ZAPOŠLJAVANJE U DRŽAVNOJ SLUŽBI
Stranica gdje se na jednom mjestu objavljuju svi poslovi u državnim firmama, uredima i institucijama. Možda i neće biti od neke koristi na početku stručnog osposobljavanja, ali pred kraj svakako vrijedi obratiti pozornost na nju. To kažem jer većina tih poslova traži godinu dana iskustva, ali kada u oglasu napišu godinu dana iskustva imajte u vidu da će vas vrlo vjerojatno odbiti, čak i ako vam nedostaje nekoliko dana do te godine iskustva.

Sljedeći tjedan, bonus post s dojmovima sa stručnog ispita. ;)
b, Dora

Tuesday, 1 December 2015

Dnevnik stručnog osposobljavanja | Dio četvrti: Odjeća i uredska politika

... su drugi i treći izazov stručnog osposobljavanja, a možda i najvažnije lekcije koje nosim sa sobom dalje u svijet rada.

UREDSKA POLITIKA
...je definitivno najteži, mentalno i fizički (pri tome mislim naučiti kada držati jezik za zubima), izazov s kojim sam se suočila kada sam počela raditi na MjestuGdjeRadim. Možda je razlog jer je moje studentsko radno iskustvo (oko četiri godine kod dva poslodavca) bilo vezano uz privatni sektor. Možda i jer sam idealist i bila sam svježe diplomirani entuzijast, pun raznoraznih važnih "saznanja" i "mudrosti" koje nas na fakultetima uče. Kako god, skoro sve je palo u vodu u prvih mjesec-dva dana rada. Jedno po jedno.
Prva i osnovna stvar koju sam shvatila je da se rad kod privatnika, bilo da se radi o velikoj firmi (npr. Hrvatski telekom) ili nekoj koja broji desetak zaposlenika, potpuno razlikuje od rada u državnoj javnopravnoj instituciji (moram početi koristiti terminologiju državnog stručnog ispita ;)). Kod privatnika entuzijazam za radom i učenjem, kvalitetan rad i radna statistika, pa čak i pojavljivanje na poslu na vrijeme možda neće uvijek biti nagrađeni, ali u svakom slučaju će biti primijećeni. U velikoj većini "državnih firmi" to neće biti slučaj iz zapravo vrlo jednostavnog i logičnog razloga. To nitko ne prati jer nikome nije stalo. Drugi razlog je što se kod tog famoznog ocijenjivanja državnih službenika, od strane njihovih nadređenih, nitko nikome ne želi zamjeriti, davši mu zasluženu ocjenu. I sad to promatraču izvana može biti čudna situacija, meni iznutra svakako je bila, a onda shvatiš da to što je netko nekome formalno nadređen, ne znači da on zapravo ima ikakav autoritet nad tom osobom.
Pun ideala i faksovskih saznanja, se tada upitaš kako je to moguće?! E pa u državnim institucijama je to češće pravilo nego iznimka. Razlozi variraju: od toga da ta ekipa teže dijeli privatno od službenog, može biti i da je (trenutno) niže rangirana osoba upala na to mjesto preko veze, sve do nedostatka liderskih sposobnosti nadređenog... No radi se i o jednom toliko očitom razlogu koji zapravo bode u oči: loše koncipiran sustav ocijenjivanja državnih službenika. Ocijene koje su nisu kvantitativne, velik broj zgrada nema sustav praćenja rada zaposlenika na njihovom radnom mjestu (pri tome mislim na kartice za ulaz i izlaz iz prostorija), pa je zapravo kontrola dolaska i odlaska s posla nepostojeća, ali i loše koncipirane kriterije kod zapošljavanja ili ostanka na poslu.
Rezultat svega toga je ogroman i težak državni aparat koji nije fleksibilan, a nažalost, još manje je funkcionalan i efikasan. Zato su državne firme postale toliki klišej.

Nefleksibilnost, koja je najčešće proporcionalna godinama zaposlenika, djelomično se može opravdati kod starijih zaposlenika koji su pred mirovinom (Ne diraj miš! Ne klikaj to!), no dobar dio srednje generacije kao da se boji učiti nešto novo. No postojanje srednje generacije u državnim firmama je ionako u tragovima, zbog zabrane zapošljavanja, a posljedice toga će se osjetiti za nekih pet godina kada velik dio stare generacije ode u mirovinu bez da je znanje prenio na sljedeću generaciju.
Druga, ali ne manje važna stvar je naučiti kada držati jezik za zubima, kada ne reagirati na provokacije, kome što reći... Posebno na početku, kada još ne znaš tko je s kime dobar i tko koga zna. Kako sam već rekla, taj dio mi je bio posebno težak jer mi je teško "odglumiti" poštovanje prema osobi koju ne poštujem i koja je nestručna u tome što radi. Moram priznati da sam se dobro držala, jedina provokacija na koju sam nasjela, jedini put kada sam pukla i pomalo izgubila kompas je bila tri tjedna prije kraja SO-a. Taj "incident" je jedina stvar na koju nisam ponosna u ovih godinu dana.
Naime, kao i u svakoj drugoj firmi, i u mojoj postoji zločesta ogorčena baba. Nekad je ta baba cura od tridesetak godina koja je prvenstveno nezadovoljna svojim privatnim životom, pa se iskaljuje na podređenima i strankama, ali nekada, kako kod mene, je to žena pred mirovinom koja mora sve i svakoga komentirati, koja se bavi poslom svakoga drugoga, osim svojim. Ona je glavni ekspert za sve teme i sve zna o svemu, a da nije nosom provirila iz dvorišta. Uglavnom, počela je davati savjete jednoj kolegici (koja je na stručnom) vezano uz državni stručni ispit (kojeg ova nije položila niti polagala uopće, niti joj je itko od djece ili rodbine ili poznanika polagao - znači nema apsolutno ikakav doticaj s DSI-jem), na što sam je ja ispravila. Valjda sam je uvrijedila osporivši njenu tezu (koju je nakon par rečenica i sama promijenila), jer je, valjda nakon što je ostala bez argumenata, rekla nešto u stilu da sam toliko glupa da ja taj stručni neću nikada položiti. Tu sam stvarno izgubila strpljenje i shvatila da sam zbilja glupa što s glupom osobom uopće raspravljam (ono prvo te spuste na svoj nivo, a onda dotuku iskustvom). Tada sam stala, rekla "Pa s kime se ja to uopće raspravljam?!" pokupila svoje stvari i otišla. Ova je nastavila vikati za mnom "Mala imaš kratak fitilj, to ti nije dobro!". Incident visokih tonova je završio tako da mi se ova više nije obratila, a začudo o njemu se i nije baš previše raspravljalo, barem ne u mojoj blizini.

ODJEĆA
Nakon turobne, pomalo prozaična tema, barem na prvi pogled. Odjeća i odijevanje su moja slaba točka. Nisam imuna na modu, volim lijepu odjeću i često zalutam na modne blogove (Guerrilla Girl, Peony Lim i Park and Cube su moji favoriti), ali zbog nekih fizičkih i novčanih predispozicija nisu svi snovi ostvarivi. Moja modna "estetika", zbog alergije na umjetne materijale, je u startu poprilično ograničena i učinila od mene materijal-snoba. Znači pri kupnji odjeće moram posebno paziti na sastav; jedno pamuk, viskoza, koža i kombinacije tih materijala s niskim postotkom umjetnih materijala dolaze u obzir. Znači već u startu je moj izbor uži. Kvalitetna odjeća je skuplja, a kada je budžet ograničen, to može biti nezgodno. Posebno za posao, odnosno za radno mjesto koje zahtjeva poštovanje određenog dress code-a.
Iako to nigdje nije bilo određeno niti izričito spomenuto, neka pravila su ipak postojala: ne trenirke (očito), ne prekratke suknje i hlačice, ne previsoke pete, ne duboki dekolte, ne otvorena leđa, ne prozirno... Iako neka od tih pravila mogu biti prekršena (npr. pete - žene, trenirka - muškarci), svjestan si da će te prokomentirati. Ako odobravaju tvoj izbor, tada će te vrlo vjerojatno "ispipkati", prstima probati materijal veste ili majice koju imaš na sebi, pitati te gdje si to kupila; a ako ne odobravaju tada će te pogledati od glave do pete i poslije detaljno analizirati. Sve što nosiš i kako nosiš biti će primijećeno. Od nas mladih se i očekuje da pomalo uzburkamo vode novim kombinacijama. 
Kako nemam neki određeni stil, ono što sam obukla ovisilo je prvenstveno jesam li se sjetila navečer pripremiti si odjeću. Ako jesam, bila sam ok, ako nisam (srećom, to su bili rijetki dani), bila sam nesparena i pomalo čudna, ali uredna. MjestoGdjeRadim, srećom nije previše formalna sredina, ali sam je ja tako shvatila, tako da su moju radnu uniformu činile prvenstveno košulje/bluze i hlače. Za zimskih mjeseci bih preko košulje obukla i vestu ili kardigan. Trudila sam se barem jednom u dva tjedna obući suknju ili haljinu. Za ljetnih mjeseci, kada sam na posao biciklirala (#biketowork), sam najčešće na nogama imala stan smithke jer su zbog svog izgleda dovoljno formalne za posao, osim toga, potpuno su kožne, pa mogu i pod cipele proći.
Na odjeću sam trošila malo, najviše u prva tri mjeseca, možda i do pola naknade jer je trebalo nabaviti "uredsku" odjeću. Spasila su me božićna i novogodišnja, pa onda i zimska sniženja.

Bome sam se raspisala... =)
b, Dora

Tuesday, 24 November 2015

Dnevnik stručnog osposobljavanja | Dio treći: Godišnji, bolovanja i slobodni dani

Godišnji bolovanje slobodni dan stručno

GODIŠNJI ODMOR
Pravo na godišnji odmor se stječe nakon šest mjeseci, a problematika i sva pravila su određena člancima 55. do 64. Zakona o radu, člancima Pravilnika o radu institucije ili poduzeća u kojem obavljate stručno osposobljavanje i kolektivnim ugovorom. S time da je minimalan broj dana na koje imaš pravo četiri tjedna, odnosno 20 radnih dana.
Za vrijeme godišnjeg odmora naknada koju primamo s HZZ-a se ne smanjuje. 
Znači da u teoriji uzmeš mjesec dana odmora neprekidno, dobiti ćeš puni iznos naknade. Ja sam imala pravo na 26 dana GO-a. Dodatnih 6 dana sam dobila zbog složenosti poslova (+5 dana, pretpostavljam da to ima i neke veze sa strukom) i navršenih godina života (+1 dan, jer sam starija od 25). Kada se uzima/planira godišnji, mogu postojati i neka pravila na koliko "rata" se on može uzimati i koliko minimalno određena "rata" može trajati. No, kako se radi o nama "stručnjacima", uglavnom je to vrlo fleksibilno, ili je barem bilo kod mene. Jedino pravilo koje je obavezno je da barem jedan dio (negdje je uvjet, prvi dio) mora trajati minimalno neprekidno 2 tjedna. Plan korištenja GO-a, kako se to stručno zove, donosi se na početku kalendarske godine, ali najkasnije do kraja travnja. Kod mene se donosio u travnju, ali ja sam već u siječnju "rezervirala" prvi dio zbog InMusica. Osim toga, taj tjedan su bila dva neradna dana i kakav bi ja to bila državni službenik da sam takvu priliku ostavila neiskorištenu za spajanje vikenda s vikendom?! Ostatak godišnjeg sam podijelila na dvije rate, prva je bila dva puna tjedna u srpnju, druga tjedan i po u kolovozu. Ostalo mi je još pet dana koje sam ostavila za slučaj testiranja i intervjua zadnja dva mjeseca SO-a.
Postoji još jedna caka koju treba znati. Recimo da počneš s radom u kolovozu i prema pravilu od šest mjeseci pravo na GO imaš tek u veljači, no s obzirom da si počeo raditi u godini prije, imaš pravo na dio godišnjeg u istoj godini u kojoj si počeo raditi. U ovom slučaju radilo bi se o nekih 5 dana, mislim da se računa po ključu: svaki mjesec rada jedan dan). Koliko uzmeš dana za GO tada, to se oduzima od ukupnog zbroja za GO kada se donese plan.
Sad kada sam ispričala sve o godišnjem, moram nadodati da 2016. baš i neće biti naklonjena za spajanje. =(

BOLOVANJE
Pravila za bolovanje su najblesavija od svih pravila s kojima sam se susrela. Ozbiljno. Znači, kod mene je pravilo da prvi dan bolovanja moraš dostavit doznake u firmu. Ok, može netko umjesto tebe, ali poanta je opet ista. Znači ako imaš temperaturu i vrućicu i sav se treseš, moraš ići doktoru da to potvrdi i napiše to sve jer moraš donesti papire u firmu taj dan. Sve što imam reći na to je:
#facepalm
Tijekom bolovanja, naknada ostaje ista, ne umanjuje se za dane izostanka s posla. Ajde, barem nešto.

SLOBODNI DANI
Uzimanje slobodnih dana (ili dana u kojima je radnik oslobođen od rada) je uređeno Pravilnikom o radu i kolektivnim ugovorom. Tu sve piše. Također, i za to vrijeme naknada ostaje ista. No, želim samo skrenuti pažnju za što sve imate pravo na slobodne dane, odnosno na što sve sam ja imala (ne kažem iskoristila): vjenčanje, pogrebi, sindikalni sportski susreti (to preporučam!), dobrovoljno darivanje krvi...
Samo kratko da dodam, sindikalne sportske susrete preporučam iz više razloga, prvenstveno jer ljude s kojima radite toliko opuštene (pristojan termin) nikada ne budete vidjeli, i drugo, jer ljudi koji su na stručnom iz drugih područnih ureda vam mogu postati vrlo bitan kontakt u budućnosti.

b, Dora

Tuesday, 17 November 2015

Dnevnik stručnog osposobljavanja | Dio Drugi: Pozitivne i negativne strane SO-a

Prvi dan doma. Moram priznati, čudan osjećaj... Trebati će mi vremena da se naviknem. Srećom imam tonu literature za stručni ispit koju treba pročitati i naučiti, pa nemam previše vremena za razmišljanje. Tako da odmah krećemo na pozitivne i negativne strane stručnog osposobljavanja.
Dnevnik stručnog osposobljavanja

POZITIVNE

Money! Money! Money!

Čini se očitim razlogom, ali znam da ima onih s teorijom "Zašto bi radio/la za 2400 kada mogu za punu plaću?". Naravno, to bi bio legitiman razlog za ne otići na SO kada bi ponuda poslova bila tolika da je na tebi da samo odabereš posao koji želiš raditi, za koji si se školovao i imaš ga. No ne živimo u utopiji. Ne znam jednu osobu koja je stručnom kako bi se osposobila za rad (ironično, zar ne?), mladi idu na SO jer nikako da dobiju pravi posao. Moj primarni razlog zašto sam pristala na SO je novac, neću lagati. Jer kada sam prešla na tamnu stranu dvadesetih, postalo mi je bruka i sram tražiti majku novac. Kao student imaš popriličnu ponudu studentskih poslova i zaradiš ponekad lijep iznos sa strane, a onda diplomiraš i lagano se sve što možda i imaš ušteđeno sa strane, počne topiti. Iskreno nema ništa gore nego tražiti roditelje 7 kuna za kavu s dvadeset i šest godina.

Radne navike

Malo manje površan razlog. Shvatila sam da je SO dobar način da nakon faksa ponovno (ili uopće) steknem radne navike. Zašto? Za vrijeme studiranja zamijenila sam dan za noć, predavanja su mi bila svakako, određen broj izostanaka je ok, ali nije da sam ih trebala nekome opravdavati. Hoću reći, nije bilo prave kontrole moga (ne)rada, a dolasci i ispunjavanje obaveza ovisilo je meni samoj i mojoj savjesti ili nedostatku iste. Posao nije takvo mjesto, ono je više kao prisustvo na nastavi u srednjoj školi koje se plaća i gdje domaću zadaću pišeš u školi.
Moje „prirodno“ vrijeme za odlazak na spavanje je između 3 i 5 ujutro, a buđenje oko 10. Buđenje u vrijeme kada sam prije odlazila na spavanje mi je bila jedna od najtežih navika koje sam morala usvojiti. Prvih mjesec dana sam bila kao zombi i konstantno neispavana.
Također, tu je i stvar koju vam nitko ne kaže, a to je da MORATE svaki dan ići na posao. I sad se ta rečenica čini blesava, jer ono D! Pa normalno da moraš ići svaki dan na posao. Ali onda dođe kiša i baš ti je lijepo toplo ispod pokrivača, a ti se moraš ustati i ići na tu kišu i moraš ići na posao. Ili si prekinula s dečkom i jedino za što si sposobna je dić glavu i vidjet gdje je novi paket papirnatih maramica, ali moraš ići na posao. Posebno je to teško prvih šest mjeseci dok nemaš pravo na godišnji. Ali nekako u tih prvih šest mjeseci sam već oguglala. Ili, voljela bih misliti, stekla radne navike.

Uredska politika

Stručno osposobljavanje je gotovo savršena prilika za naučiti kako se nositi s teškim ljudima i situacijama, kompliciranim sustavom, ali i naučiti kako taj sustav i birokracija funkcionira. Taj dio mi je kao osobi bio ogroman izazov, jer mi je teško pokazati ili odglumiti poštovanje prema osobi koju ne poštujem i koju smatram nestručnom. Državne firme su prepune takvih ljudi – onih koji su tu jer ih je Netko postavio ili ostavio na mjestima koja nisu zaslužili niti strukom niti radom, a nažalost previše često, najmanje znanjem i stručnošću. Ali detaljnije o tome za koji tjedan, jer je to tema koja sama zaslužuje svoj prostor.

Radni odnos koji to zapravo i nije

Stručno nije radni odnos po definiciji, ali ima skoro sve elemente radnog odnosa. Upravo zato je tih godinu dana jako dobar način za „naučiti“ kako raditi i sve te neke začkoljice i specifičnosti rada, a da zapravo ne radim. Ako je ikada postojalo vrijeme i mjesto na kojem mogu napraviti neke potencijalne pogreške i saznati koje su granice koje mogu prijeći u međuljudskim odnosima, koji su neki radni kompromisi na koje mogu pristati, a na koje ne, ovo je definitivno to. Osim toga naučila sam koje su fore s uzimanjem bolovanja, godišnjeg, slobodnih dana, i sve te „ozbiljne“ stvari, na mjestu i poziciji koja nije toliko ozbiljna.

Godinu dana iskustva

… a super je što se ta godina računa u staž i kao godina iskustva, ali ne i kao radni odnos. Da bolje pojasnim: Kako se radi o stručnom osposobljavanju za rad BEZ zasnivanja radnog odnosa, ako ste mlađi od 30 godina, budući poslodavac može ostvariti neke pogodnosti ako nas zaposli. Da sada tu ne ulazim u problematiku i sve cake ovo i ovo su mjesta na kojima ima više informacija. Valja ih sve naučiti pa kada me na sljedećem razgovoru za posao pitaju "Zašto bi Vas trebali zaposliti?" mogu reći "Evo zato!".
A čak i ako to ne želi ili iz nekog razloga ne može iskoristiti, imam godinu dana relevantnog iskustva rada u struci što se računa. Itekako.

Uvijek možeš otići

To je još jedan od par razloga zašto sam prihvatila SO i zašto sam ga prihvatila u MjestuGdjeRadim. Zato jer sam znala da uvijek mogu otići ako/kad dobijem bolji posao. Znala sam da mogu posao tražiti za vrijeme stručnog, a za to vrijeme dobivam naknadu (novce, jel) i radim i dobivam tu famoznu godinu iskustva. Ja sam posao počela tražiti tek krajem osmog i tijekom devetog mjeseca, pri tome mislim da sam se tek tada počela javljati na natječaje i slati životopise. Također, kada sam trebala dati plan za godišnji, ostavila sam pet dana za testiranja i intervjue. Tek tada sam počela tražiti posao, jer sam skužila da zapravo želim odraditi SO i položiti DSI, osim toga nikada ne znaš kamo te život odvede i bolje da iskoristim ovu priliku sada kada nisam još posve zaboravila učiti i kada taj ispit zapravo netko drugi plaća.

NEGATIVNE

Rotacija radne snage

Stručno je postalo doslovce rotacija radne snage. Radnike za SO traže svi i traže se sa svim stručnim spremama. Mislim da netko tko kaže da ne može naći ni to, ili laže ili je nevjerojatno izbirljiv. Naravno da je super „maknuti se“ s burze na godinu dana raditi i biti plaćen, ali ovakva situacija će postati neodrživa vrlo brzo. Kako sam već napisala, stručno nije loše, ali mislim da bi trebalo napraviti neke izmjene. Prvenstveno više kontrole od strane HZZ-a, detaljnije propisani programi rada, tako da se ne dogodi da ti zapravo najmanje radiš ono što ti je napisano u programu. Također, kada neka institucija traži veći broj „stručnjaka“, mislim da bi bilo fer da ih razmjerno tom broju i ostavi u radnom odnosu. Poslodavci zaboravljaju da imaju pogodnosti ako su prvi poslodavac radniku, što je nakon stručnog idealna situacija, jer ne moraš gubiti niti dana na obučavanje tog radnika. Ta, zapravo, vrlo mala caka bi spriječila masovno rotiranje mladih radno sposobnih osoba, koje su u naponu i intelektualne i fizičke snage, ali bi i nas "stručnjake" natjerala na malo natjecanje, jer je bi pravi radni odnos bila poprilično dobra motivacija.

Iskorištavanje radne snage

Nisu sva stručna takva, ali dobar dio njih se svede na iskorištavanje radnika. Razlog tome su slaba kontrola s HZZ-a i/ili loše i dvosmisleno napisani programi SO-a. Iskreno, ja sam svojim stručnim poprilično zadovoljna, niti u jednom trenu se nisam osjećala kao da me (previše) iskorištavaju. Do jučer, kada mi je "kolegica" iz ureda (iako mi nije mentor, ali mi daje većinu radnih zadataka i ako ću biti iskrena. nekih 80% njenih spisa sam ja rješavala), kada je shvatila da mi je zadnji dan, na stol je naredala hrpicu spisa koje bi ja kao trebala riješiti prije nego odem. Bez riječi, bez upute. Pasivno agresivno i vrlo bezobrazno. Onda sam se ja malo napravila luda i kada je nije bilo pregledala sam površno te spise. One kod kojih sam ja pokrenula postupak i napravila rješenja, sam dovršila, a one koji su mi bili posve nepoznati sam ignorirala. Znam, #inyourface.
Kolege iz nekih područnih ureda iz drugih županija i mjesta nisu bili toliko sretni, jer su neki od njih gotovo pola svog stručnog odradili radeći posao koji nije primjeren njihovoj stručnoj spremi, no što je puno gore, niti bi tamo smjeli biti s obzirom na program i ugovor koji su potpisali. Sama sam radila puno veći opseg poslova od onoga koji je u mom programu. Želim naglasiti da se ne žalim na posao, nego na to što ti poslovi nisu opisom uključeni u program. A žalim se zato jer upravo taj program SO-a služi kao potvrda budućem poslodavcu kao dokaz o radnom iskustvu u struci.

Puno radno vrijeme

Tijekom mog stručnog sam prečesto imala osjećaj kao da gubim vrijeme. Taj osjećaj nije bio samo posljedica činjenice koje sam bila jako dobro svjesna: da sam na tom radnom mjestu godinu dana i bez obzira na to koliko dobro radila i sposobnom se pokazala, neće me zaposliti. Zapravo više toga da gubim minimalno osam sati svaki dan na mjestu koje od mene crpi energiju, a često ne iziskuje tako veliku intelektualnu snagu, dok bi barem dio tog vremena mogla bolje iskoristiti. Vjerujem da je taj osjećaj posebno bio jak kod onih „stručnjaka“ za 1600. Možda bi bilo bolje kada bi stručno bilo na pola radnog vremena, jer naknada koju primaš za SO kao nezaposlena osoba je zapravo puno prikladnija tom radnom vremenu. Također, ovisno o tome koliko ozbiljno vaše osposobljavanje shvate vaši nadređeni i mentori, vi ne sjedite i buljite kroz prozor tih 8 sati, nego netko mora odvojiti od svog vremena da bi vam nešto pokazao i naučio vas nečemu. Znači, taj netko ne radi svoj posao. Najveća ironija je u tome što to čemu vas uči zapravo dugoročno nema smisla jer vas ne uči kao budućeg kolegu, nego se to ponavlja iz godine u godinu, sljedeće godine će te iste riječi ponavljati nekome drugome.

Money! Money! Money!

S novcem sam počela, s novcem ću i završiti. Iznos od 1600 kn je zaista bio sraman, 2400 je malo manje. I znam da sam rekla da je išta bolje nego ništa, i još uvijek stojim pri tome, ali mislim da stručno ima smisla i financijski se isplati jedino onima koji ga koriste u mjestu ili na razumnoj daljini od mjesta gdje žive. Ne želim reći da svi moramo u Zagrebu raditi (ili što je trenutno popularno, vani), nego prigovaram iznosu zbog kojeg se još minimalno za jednu godinu odgađa naše osamostaljivanje. Istina je da iznos može biti uvećan za putne troškove do maksimalno 1000 kn. Ali, dovoljno je samo napraviti računicu koliko te košta život ako si sam ili ako živiš doma.

Rezultat: 6:4 za SO. Zanimljivo...

b, Dora

Tuesday, 10 November 2015

Dnevnik stručnog osposobljavanja | Dio Prvi: Uvod

Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa
Za točno tjedna dana biti ću doma. Nakon 12 mjeseci, 52 tjedna ili 356 dana završiti će mi stručno osposobljavanje (za rad bez zasnivanja radnog odnosa). Tih godinu dana je ponekad bilo ispunjeno do u minutu, najčešće i ne baš toliko, ponekad sam došla doma sretna, ponekad iscrpljena, ponekad frustrirana. Ali svaki put sam došla pospana. =) Nakon godinu dana relativne sigurnosti i rezervirane 2/3 dana, čeka me klatarenje po kući (koje će mi zbilja trebati, ali nadam se da neće dugo trajati) i potraga za poslom (i to, isto se nadam, neće dugo trajati).Možda ću se osjećati malo izgubljeno. Dosadno mi neće biti, ali sigurno ću imati osjećaj kao da mi nešto fali. Onaj osjećaj kao da bi nešto trebala napraviti, a ne znaš ili se ne možeš sjetiti što. To znam jer već sad si ne mogu zamisliti da ne idem na posao i da sam stalno doma. Mislim da ću se početi oblačiti kao da idem na posao, čisto da ne ispadnem iz fore. Zbilja ne želim biti u trenirci svaki dan.

Zašto sad ovo piskaram? Zato jer imam potrebu napisati nešto o ovom jednogodišnjem radnom iskustvu. Možda ovo nitko nikada ne pročita, a možda se baš netko zbog toga što tu pročita odluči za neko stručno osposobljavanje ili odluči da to nije za njega. Ne pišem ove „mudre“ rečenice zato jer je moje stručno osposobljavanje bilo unikatno, nego baš zato što je bilo tipično. Kako vas ne bi zatrpala jednim ogromnim tekstom, moju priču i iskustvo sa SO-om ću rascjepkati na pet postova kroz pet tjedana. U ovom dijelu ću ispričati osnove informacije o tome što radim i gdje i kako sam se uopće odlučila za stručno.

Prvo: Par osnovnih informacija
Diplomirala sam u srpnju 2014. godine. Prvo sam iskoristila tih mjesec dana ili koliko već, a da se ne trebam prijaviti na HZZ. Znači: sunce, more i uživancija. Onda sam sa zadnjim ljetnim kišama postala dio statistike. Savjetnica me pitala želim li se prijavljivat na stručna, ja sam pristala pod uvjetom da je u mjestu iz kojeg jesam. Tako mi je na mobitel krajem devetog mjeseca došla njena poruka da MjestoGdjeRadim i BankaXYZ traže „stručnjake“. Znači moja „potraga“ za stručnim je trajala oko mjesec dana. 
Važna informacija koju možda ne znaju svi: Niste obavezni javljati se na oglase za stručno, dok za pravi posao jeste. 
Sredinom desetog mjeseca sam imala intervju u MjestuGdjeRadim, a već prije 1.11. sam imala povratnu informaciju da sam primljena, ali da čekaju odobrenje sa zavoda, a to se može i zna odužiti. Moram isto reći da NISAM upala preko veze. ;) Prošla sam i u drugi krug razgovora u BanciXYZ, a priželjkivala sam da mi se i oni jave, jer mi je taj posao bliže struci i jer je logika da je u privatnom sektoru veća vjerojatnost da me ostave. Onda u petak, 14.11., popodne, dok sam kuhala pekmez, nazvala me žena iz kadrovske MjestaGdjeRadim i rekla da bi trebala donesti potvrdu s kolodvora za putne troškove u ponedjeljak. 

JA: „Dobro, u koje vrijeme Vam odgovara?“
„Pa u ponedjeljak kada dođeš na posao.“ :ONA
JA (nakon par sekundi tišine): „Ovaj ponedjeljak?“
„Pa da, nitko ti nije javio? Došlo je odobrenje sa zavoda! U ponedjeljak počinješ raditi“ :ONA

I sad me totalno nespremnu uhvatila, jer sam si ja lijepo isplanirala da ću u tih mjesec dana, koliko treba da me odobre sa zavoda, kupiti si robu za posao, srediti si sve obaveze, a sad imam malo više od 48 sati za sve to! Osim toga još sam bila u fazi čekanja odgovora iz BankeXYZ, koji se još uvijek nisu javili (Mislim ono… koliko dugo cura treba čekati na poziv prije nego shvati da im baš i nije stalo?! Šalim se, poslije sam saznala da tada ionako nisu nikoga uzeli), a kako rekoh, to stručno sam priželjkivala. I što sad? Razmislim si, pa ok, uzmem ovo, ako me budu zvali iz Banke, prebacim se na to. I tako je 17.11. krenulo moje prvo službeno kvazi-zaposlenje. 

Drugo: Par informacija o mjestu gdje radim
MjestoGdjeRadim je javna državna institucija. Područni ured je u MjestuGdjeŽivim. Nije veliko brojem zaposlenika; kada sam došla bilo je oko 60-ak ljudi, uključujući petero nas na stručnom osposobljavanju. I po apsolutno svemu zadovoljava kriterije tipične „državne firme“. Prosječna starost je dobrano prešla 50 godina, a radni staž većine radnika daleko nadmašuje moje godine života, ima nekoliko šaltera i svi znaju sve o svima (dobro, sad nisam fer, jer je to ponajprije posljedica veličine MjestaGdjeŽivim). 
Posao koji radim je zapravo pravničke naravi – najvećim djelom se sastoji od donošenja rješenja nakon kontrole spisa, slanja dopisa strankama, raznoraznim institucijama, postupanja prema dopisima i obavijestima raznoraznih institucija… Čak bi rekla da je zanimljiv, jer ima neke dinamike u sebi i raznolikosti. Nije pretjerano zahtjevan, ne traži veliku odgovornost, imam prilike pokazati inicijativu i samostalnost. Ako bih bila posve iskrena, većinu vremena ga radim u drugoj brzini, a čak i tako ponekad ispadam prebrza. Uglavnom, zadovoljna sam. Ne kuham kave, iako ponekad ima dana kada bih radije da je takav. Realno, posao je najčešće razmjeran iznosu kojeg dobivam, to jest, ja sam svoju „brzinu“, nakon što sam na početku radila kao luda, prilagodila tome iznosu.

b, Dora

… ali i što ja smatram da bi se trebalo i moglo promijeniti.

…kako tražiti i otići na bolovanje, godišnji i koja su pravila za uzimanje slobodnih dana.

Moj drugi i treći najveći izazov SO-a.

…na koje treba obratiti pozornost i koji bi se trebali naći među „fejvritsima“.

BONUS: Državni stručni ispit

Tuesday, 4 August 2015

Mango on-line store drama pt. II

Čim mi statistika broja posjetitelja bloga počne naglo rasti, znam da je (vrlo vjerojatno) u Mangu sniženje... Shoppingiranje u Mangu nikad nije dosadno, zar ne? =)

Ali, dogodilo se i to, "opekla" sam se i ja... Nakon desetak puta, koliko sam kupovala preko on-line shopa, moralo se dogoditi i jedno lošije iskustvo. Još uvijek je statistika na mojoj strani, pa se neću previše žaliti... Pišem ovo samo zato da ne paničarite previše i da znate što trebate napraviti.
b
Dakle, prije neka dva mjeseca naručila sam sako i torbu, no doma mi je došlo sam jedno od toga dvoje. Samo da napomenem da mi je paket došao u redovnom roku, s malo dužim vremenom pripreme od dva dana. Prvo sam pričekala kojih dan-dva, u slučaju da mi pošiljka nije razdjeljenja na dva paketa (jer sam skužila da, kada mi ne hvata tracking number, pošiljka dolazi u više paketa), no nič nije došlo. I što sada? Pa, prvo sam im poslala privatnu poruku preko njihove Facebook stranice, no nisam dobila nikakav odgovor. Onda sam detaljno prekopala njihovu web stranicu i naišla na FAQ sekciju i ovaj link koji vodi na obrazac koji sam ispunila. I sljedeći dan sam dobila dva odgovora.
b
Prvi mi je oko 13h stigao na messenger, uz ispriku, gdje su me pitali u kakvom mi je stanju stigla pošiljka. Kada sam opisala da mi ne izgleda izmanipulirano ili naknadno pakirano, dobila sam odgovor da će mi pokušati poslati novu torbu (jer mi ona nije stigla), te da ću mailom primati daljnje obavijesti. Oko 18h, malo prije druge poruke na messengeru, mi je stigao odgovor na mail, na pitanje koje sam postavila u obrascu - da torbe nema na skladištu, te da će mi novac biti vraćen na račun s kojega mi je "skinut" za plaćanje u roku od 2-12 dana, ovisno o banci. No to se nije dogodilo. Dogodilo se da mi je cjelokupni iznos vraćen u roku od 24 sata na račun. Ista stvar se ponovila i nakon dva tjedna, kada sam naručila sandale. Sandale su mi naplaćene, ali je ispalo da ih nema na skladištu. Razlika je samo u tome što su me oni obavijestili da će mi vratit novac, bez moje intervencije.
b, Dora

Monday, 21 April 2014

Road t(r)ip | Paris

To get to know all great cities' streets and mores, it takes a lifetime. Even if you live in one, it is impossible to know all about your hometown, all shortcuts to get somewhere faster, all the best pizza places and coffee spots, simply because every city is life form and is changing daily. Paris is no exception, so I will not give you tips where to find best coffee or where to eat yummiest brioche. Beside, not everyone takes the same (amount of) coffee as I, neither does everybody share my taste in sweets.
So, what is this then? 
This is just a list of 6 "things" in Paris I found most fun/interesting/fulfilling to do or go to. So that title of this post can live up to its name, it will hold some tips, but this is more experience oriented list. Hope you will enjoy it!
b Espace Dalí at Montmartre is really cool museum that is usually under a radar. It's not very big, but will satisfied every Dalí enthusiast.
b If you are visiting Paris in the Summer, when the night falls, go to Basilique du Sacre Cœur, and except breathtaking view on the city, it is possible you'll see bunch of people singing at the stairs in front of a church and doing all kind of stunts. Caution: can cause endorphins rush, cause you'll fell like you entered one more Happy video.
b Foucault's pendulum at Pantheon is proof that Earth is rotating around its axis and a watch, but don't be surprised when its guardians give it a little push.
Foucault's pendulum Paris
Foucault's pendulum
 b Watch sunset in Jardin des Tuileries with a view on the Place de la Concordie, Champs Élysées and Arc de Triomphe. If it is clear, and you are in the right time at the right place you will see sun sinking through Arche de la Défense.
Jardin des Tuileries
Sunset in Jardin des Tuileries
b Best time to climb the Eiffel tower in the summer is from 7 to 8 pm because of the sunset and well... there you have the best view on the city.
Eiffel Tower
View from the Eiffel tower
b Every first Sunday in month there is free entrance to Musée du Louvre and d’Orsay so to avoid the inevitable crowd, instead of going out on Palais Royal Musée du Louvre stop, go one more (or less) metro station and exit at Louvre Rivoli which is actually entrance to Louvre from the other side.

b, Dora
P.S. Sorry for the non-clear pictures, they are taken with 2mp camera on the phone. =(
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...