Tuesday, 24 November 2015

Dnevnik stručnog osposobljavanja | Dio treći: Godišnji, bolovanja i slobodni dani

Godišnji bolovanje slobodni dan stručno

GODIŠNJI ODMOR
Pravo na godišnji odmor se stječe nakon šest mjeseci, a problematika i sva pravila su određena člancima 55. do 64. Zakona o radu, člancima Pravilnika o radu institucije ili poduzeća u kojem obavljate stručno osposobljavanje i kolektivnim ugovorom. S time da je minimalan broj dana na koje imaš pravo četiri tjedna, odnosno 20 radnih dana.
Za vrijeme godišnjeg odmora naknada koju primamo s HZZ-a se ne smanjuje. 
Znači da u teoriji uzmeš mjesec dana odmora neprekidno, dobiti ćeš puni iznos naknade. Ja sam imala pravo na 26 dana GO-a. Dodatnih 6 dana sam dobila zbog složenosti poslova (+5 dana, pretpostavljam da to ima i neke veze sa strukom) i navršenih godina života (+1 dan, jer sam starija od 25). Kada se uzima/planira godišnji, mogu postojati i neka pravila na koliko "rata" se on može uzimati i koliko minimalno određena "rata" može trajati. No, kako se radi o nama "stručnjacima", uglavnom je to vrlo fleksibilno, ili je barem bilo kod mene. Jedino pravilo koje je obavezno je da barem jedan dio (negdje je uvjet, prvi dio) mora trajati minimalno neprekidno 2 tjedna. Plan korištenja GO-a, kako se to stručno zove, donosi se na početku kalendarske godine, ali najkasnije do kraja travnja. Kod mene se donosio u travnju, ali ja sam već u siječnju "rezervirala" prvi dio zbog InMusica. Osim toga, taj tjedan su bila dva neradna dana i kakav bi ja to bila državni službenik da sam takvu priliku ostavila neiskorištenu za spajanje vikenda s vikendom?! Ostatak godišnjeg sam podijelila na dvije rate, prva je bila dva puna tjedna u srpnju, druga tjedan i po u kolovozu. Ostalo mi je još pet dana koje sam ostavila za slučaj testiranja i intervjua zadnja dva mjeseca SO-a.
Postoji još jedna caka koju treba znati. Recimo da počneš s radom u kolovozu i prema pravilu od šest mjeseci pravo na GO imaš tek u veljači, no s obzirom da si počeo raditi u godini prije, imaš pravo na dio godišnjeg u istoj godini u kojoj si počeo raditi. U ovom slučaju radilo bi se o nekih 5 dana, mislim da se računa po ključu: svaki mjesec rada jedan dan). Koliko uzmeš dana za GO tada, to se oduzima od ukupnog zbroja za GO kada se donese plan.
Sad kada sam ispričala sve o godišnjem, moram nadodati da 2016. baš i neće biti naklonjena za spajanje. =(

BOLOVANJE
Pravila za bolovanje su najblesavija od svih pravila s kojima sam se susrela. Ozbiljno. Znači, kod mene je pravilo da prvi dan bolovanja moraš dostavit doznake u firmu. Ok, može netko umjesto tebe, ali poanta je opet ista. Znači ako imaš temperaturu i vrućicu i sav se treseš, moraš ići doktoru da to potvrdi i napiše to sve jer moraš donesti papire u firmu taj dan. Sve što imam reći na to je:
#facepalm
Tijekom bolovanja, naknada ostaje ista, ne umanjuje se za dane izostanka s posla. Ajde, barem nešto.

SLOBODNI DANI
Uzimanje slobodnih dana (ili dana u kojima je radnik oslobođen od rada) je uređeno Pravilnikom o radu i kolektivnim ugovorom. Tu sve piše. Također, i za to vrijeme naknada ostaje ista. No, želim samo skrenuti pažnju za što sve imate pravo na slobodne dane, odnosno na što sve sam ja imala (ne kažem iskoristila): vjenčanje, pogrebi, sindikalni sportski susreti (to preporučam!), dobrovoljno darivanje krvi...
Samo kratko da dodam, sindikalne sportske susrete preporučam iz više razloga, prvenstveno jer ljude s kojima radite toliko opuštene (pristojan termin) nikada ne budete vidjeli, i drugo, jer ljudi koji su na stručnom iz drugih područnih ureda vam mogu postati vrlo bitan kontakt u budućnosti.

b, Dora

Tuesday, 17 November 2015

Dnevnik stručnog osposobljavanja | Dio Drugi: Pozitivne i negativne strane SO-a

Prvi dan doma. Moram priznati, čudan osjećaj... Trebati će mi vremena da se naviknem. Srećom imam tonu literature za stručni ispit koju treba pročitati i naučiti, pa nemam previše vremena za razmišljanje. Tako da odmah krećemo na pozitivne i negativne strane stručnog osposobljavanja.
Dnevnik stručnog osposobljavanja

POZITIVNE

Money! Money! Money!

Čini se očitim razlogom, ali znam da ima onih s teorijom "Zašto bi radio/la za 2400 kada mogu za punu plaću?". Naravno, to bi bio legitiman razlog za ne otići na SO kada bi ponuda poslova bila tolika da je na tebi da samo odabereš posao koji želiš raditi, za koji si se školovao i imaš ga. No ne živimo u utopiji. Ne znam jednu osobu koja je stručnom kako bi se osposobila za rad (ironično, zar ne?), mladi idu na SO jer nikako da dobiju pravi posao. Moj primarni razlog zašto sam pristala na SO je novac, neću lagati. Jer kada sam prešla na tamnu stranu dvadesetih, postalo mi je bruka i sram tražiti majku novac. Kao student imaš popriličnu ponudu studentskih poslova i zaradiš ponekad lijep iznos sa strane, a onda diplomiraš i lagano se sve što možda i imaš ušteđeno sa strane, počne topiti. Iskreno nema ništa gore nego tražiti roditelje 7 kuna za kavu s dvadeset i šest godina.

Radne navike

Malo manje površan razlog. Shvatila sam da je SO dobar način da nakon faksa ponovno (ili uopće) steknem radne navike. Zašto? Za vrijeme studiranja zamijenila sam dan za noć, predavanja su mi bila svakako, određen broj izostanaka je ok, ali nije da sam ih trebala nekome opravdavati. Hoću reći, nije bilo prave kontrole moga (ne)rada, a dolasci i ispunjavanje obaveza ovisilo je meni samoj i mojoj savjesti ili nedostatku iste. Posao nije takvo mjesto, ono je više kao prisustvo na nastavi u srednjoj školi koje se plaća i gdje domaću zadaću pišeš u školi.
Moje „prirodno“ vrijeme za odlazak na spavanje je između 3 i 5 ujutro, a buđenje oko 10. Buđenje u vrijeme kada sam prije odlazila na spavanje mi je bila jedna od najtežih navika koje sam morala usvojiti. Prvih mjesec dana sam bila kao zombi i konstantno neispavana.
Također, tu je i stvar koju vam nitko ne kaže, a to je da MORATE svaki dan ići na posao. I sad se ta rečenica čini blesava, jer ono D! Pa normalno da moraš ići svaki dan na posao. Ali onda dođe kiša i baš ti je lijepo toplo ispod pokrivača, a ti se moraš ustati i ići na tu kišu i moraš ići na posao. Ili si prekinula s dečkom i jedino za što si sposobna je dić glavu i vidjet gdje je novi paket papirnatih maramica, ali moraš ići na posao. Posebno je to teško prvih šest mjeseci dok nemaš pravo na godišnji. Ali nekako u tih prvih šest mjeseci sam već oguglala. Ili, voljela bih misliti, stekla radne navike.

Uredska politika

Stručno osposobljavanje je gotovo savršena prilika za naučiti kako se nositi s teškim ljudima i situacijama, kompliciranim sustavom, ali i naučiti kako taj sustav i birokracija funkcionira. Taj dio mi je kao osobi bio ogroman izazov, jer mi je teško pokazati ili odglumiti poštovanje prema osobi koju ne poštujem i koju smatram nestručnom. Državne firme su prepune takvih ljudi – onih koji su tu jer ih je Netko postavio ili ostavio na mjestima koja nisu zaslužili niti strukom niti radom, a nažalost previše često, najmanje znanjem i stručnošću. Ali detaljnije o tome za koji tjedan, jer je to tema koja sama zaslužuje svoj prostor.

Radni odnos koji to zapravo i nije

Stručno nije radni odnos po definiciji, ali ima skoro sve elemente radnog odnosa. Upravo zato je tih godinu dana jako dobar način za „naučiti“ kako raditi i sve te neke začkoljice i specifičnosti rada, a da zapravo ne radim. Ako je ikada postojalo vrijeme i mjesto na kojem mogu napraviti neke potencijalne pogreške i saznati koje su granice koje mogu prijeći u međuljudskim odnosima, koji su neki radni kompromisi na koje mogu pristati, a na koje ne, ovo je definitivno to. Osim toga naučila sam koje su fore s uzimanjem bolovanja, godišnjeg, slobodnih dana, i sve te „ozbiljne“ stvari, na mjestu i poziciji koja nije toliko ozbiljna.

Godinu dana iskustva

… a super je što se ta godina računa u staž i kao godina iskustva, ali ne i kao radni odnos. Da bolje pojasnim: Kako se radi o stručnom osposobljavanju za rad BEZ zasnivanja radnog odnosa, ako ste mlađi od 30 godina, budući poslodavac može ostvariti neke pogodnosti ako nas zaposli. Da sada tu ne ulazim u problematiku i sve cake ovo i ovo su mjesta na kojima ima više informacija. Valja ih sve naučiti pa kada me na sljedećem razgovoru za posao pitaju "Zašto bi Vas trebali zaposliti?" mogu reći "Evo zato!".
A čak i ako to ne želi ili iz nekog razloga ne može iskoristiti, imam godinu dana relevantnog iskustva rada u struci što se računa. Itekako.

Uvijek možeš otići

To je još jedan od par razloga zašto sam prihvatila SO i zašto sam ga prihvatila u MjestuGdjeRadim. Zato jer sam znala da uvijek mogu otići ako/kad dobijem bolji posao. Znala sam da mogu posao tražiti za vrijeme stručnog, a za to vrijeme dobivam naknadu (novce, jel) i radim i dobivam tu famoznu godinu iskustva. Ja sam posao počela tražiti tek krajem osmog i tijekom devetog mjeseca, pri tome mislim da sam se tek tada počela javljati na natječaje i slati životopise. Također, kada sam trebala dati plan za godišnji, ostavila sam pet dana za testiranja i intervjue. Tek tada sam počela tražiti posao, jer sam skužila da zapravo želim odraditi SO i položiti DSI, osim toga nikada ne znaš kamo te život odvede i bolje da iskoristim ovu priliku sada kada nisam još posve zaboravila učiti i kada taj ispit zapravo netko drugi plaća.

NEGATIVNE

Rotacija radne snage

Stručno je postalo doslovce rotacija radne snage. Radnike za SO traže svi i traže se sa svim stručnim spremama. Mislim da netko tko kaže da ne može naći ni to, ili laže ili je nevjerojatno izbirljiv. Naravno da je super „maknuti se“ s burze na godinu dana raditi i biti plaćen, ali ovakva situacija će postati neodrživa vrlo brzo. Kako sam već napisala, stručno nije loše, ali mislim da bi trebalo napraviti neke izmjene. Prvenstveno više kontrole od strane HZZ-a, detaljnije propisani programi rada, tako da se ne dogodi da ti zapravo najmanje radiš ono što ti je napisano u programu. Također, kada neka institucija traži veći broj „stručnjaka“, mislim da bi bilo fer da ih razmjerno tom broju i ostavi u radnom odnosu. Poslodavci zaboravljaju da imaju pogodnosti ako su prvi poslodavac radniku, što je nakon stručnog idealna situacija, jer ne moraš gubiti niti dana na obučavanje tog radnika. Ta, zapravo, vrlo mala caka bi spriječila masovno rotiranje mladih radno sposobnih osoba, koje su u naponu i intelektualne i fizičke snage, ali bi i nas "stručnjake" natjerala na malo natjecanje, jer je bi pravi radni odnos bila poprilično dobra motivacija.

Iskorištavanje radne snage

Nisu sva stručna takva, ali dobar dio njih se svede na iskorištavanje radnika. Razlog tome su slaba kontrola s HZZ-a i/ili loše i dvosmisleno napisani programi SO-a. Iskreno, ja sam svojim stručnim poprilično zadovoljna, niti u jednom trenu se nisam osjećala kao da me (previše) iskorištavaju. Do jučer, kada mi je "kolegica" iz ureda (iako mi nije mentor, ali mi daje većinu radnih zadataka i ako ću biti iskrena. nekih 80% njenih spisa sam ja rješavala), kada je shvatila da mi je zadnji dan, na stol je naredala hrpicu spisa koje bi ja kao trebala riješiti prije nego odem. Bez riječi, bez upute. Pasivno agresivno i vrlo bezobrazno. Onda sam se ja malo napravila luda i kada je nije bilo pregledala sam površno te spise. One kod kojih sam ja pokrenula postupak i napravila rješenja, sam dovršila, a one koji su mi bili posve nepoznati sam ignorirala. Znam, #inyourface.
Kolege iz nekih područnih ureda iz drugih županija i mjesta nisu bili toliko sretni, jer su neki od njih gotovo pola svog stručnog odradili radeći posao koji nije primjeren njihovoj stručnoj spremi, no što je puno gore, niti bi tamo smjeli biti s obzirom na program i ugovor koji su potpisali. Sama sam radila puno veći opseg poslova od onoga koji je u mom programu. Želim naglasiti da se ne žalim na posao, nego na to što ti poslovi nisu opisom uključeni u program. A žalim se zato jer upravo taj program SO-a služi kao potvrda budućem poslodavcu kao dokaz o radnom iskustvu u struci.

Puno radno vrijeme

Tijekom mog stručnog sam prečesto imala osjećaj kao da gubim vrijeme. Taj osjećaj nije bio samo posljedica činjenice koje sam bila jako dobro svjesna: da sam na tom radnom mjestu godinu dana i bez obzira na to koliko dobro radila i sposobnom se pokazala, neće me zaposliti. Zapravo više toga da gubim minimalno osam sati svaki dan na mjestu koje od mene crpi energiju, a često ne iziskuje tako veliku intelektualnu snagu, dok bi barem dio tog vremena mogla bolje iskoristiti. Vjerujem da je taj osjećaj posebno bio jak kod onih „stručnjaka“ za 1600. Možda bi bilo bolje kada bi stručno bilo na pola radnog vremena, jer naknada koju primaš za SO kao nezaposlena osoba je zapravo puno prikladnija tom radnom vremenu. Također, ovisno o tome koliko ozbiljno vaše osposobljavanje shvate vaši nadređeni i mentori, vi ne sjedite i buljite kroz prozor tih 8 sati, nego netko mora odvojiti od svog vremena da bi vam nešto pokazao i naučio vas nečemu. Znači, taj netko ne radi svoj posao. Najveća ironija je u tome što to čemu vas uči zapravo dugoročno nema smisla jer vas ne uči kao budućeg kolegu, nego se to ponavlja iz godine u godinu, sljedeće godine će te iste riječi ponavljati nekome drugome.

Money! Money! Money!

S novcem sam počela, s novcem ću i završiti. Iznos od 1600 kn je zaista bio sraman, 2400 je malo manje. I znam da sam rekla da je išta bolje nego ništa, i još uvijek stojim pri tome, ali mislim da stručno ima smisla i financijski se isplati jedino onima koji ga koriste u mjestu ili na razumnoj daljini od mjesta gdje žive. Ne želim reći da svi moramo u Zagrebu raditi (ili što je trenutno popularno, vani), nego prigovaram iznosu zbog kojeg se još minimalno za jednu godinu odgađa naše osamostaljivanje. Istina je da iznos može biti uvećan za putne troškove do maksimalno 1000 kn. Ali, dovoljno je samo napraviti računicu koliko te košta život ako si sam ili ako živiš doma.

Rezultat: 6:4 za SO. Zanimljivo...

b, Dora

Tuesday, 10 November 2015

Dnevnik stručnog osposobljavanja | Dio Prvi: Uvod

Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa
Za točno tjedna dana biti ću doma. Nakon 12 mjeseci, 52 tjedna ili 356 dana završiti će mi stručno osposobljavanje (za rad bez zasnivanja radnog odnosa). Tih godinu dana je ponekad bilo ispunjeno do u minutu, najčešće i ne baš toliko, ponekad sam došla doma sretna, ponekad iscrpljena, ponekad frustrirana. Ali svaki put sam došla pospana. =) Nakon godinu dana relativne sigurnosti i rezervirane 2/3 dana, čeka me klatarenje po kući (koje će mi zbilja trebati, ali nadam se da neće dugo trajati) i potraga za poslom (i to, isto se nadam, neće dugo trajati).Možda ću se osjećati malo izgubljeno. Dosadno mi neće biti, ali sigurno ću imati osjećaj kao da mi nešto fali. Onaj osjećaj kao da bi nešto trebala napraviti, a ne znaš ili se ne možeš sjetiti što. To znam jer već sad si ne mogu zamisliti da ne idem na posao i da sam stalno doma. Mislim da ću se početi oblačiti kao da idem na posao, čisto da ne ispadnem iz fore. Zbilja ne želim biti u trenirci svaki dan.

Zašto sad ovo piskaram? Zato jer imam potrebu napisati nešto o ovom jednogodišnjem radnom iskustvu. Možda ovo nitko nikada ne pročita, a možda se baš netko zbog toga što tu pročita odluči za neko stručno osposobljavanje ili odluči da to nije za njega. Ne pišem ove „mudre“ rečenice zato jer je moje stručno osposobljavanje bilo unikatno, nego baš zato što je bilo tipično. Kako vas ne bi zatrpala jednim ogromnim tekstom, moju priču i iskustvo sa SO-om ću rascjepkati na pet postova kroz pet tjedana. U ovom dijelu ću ispričati osnove informacije o tome što radim i gdje i kako sam se uopće odlučila za stručno.

Prvo: Par osnovnih informacija
Diplomirala sam u srpnju 2014. godine. Prvo sam iskoristila tih mjesec dana ili koliko već, a da se ne trebam prijaviti na HZZ. Znači: sunce, more i uživancija. Onda sam sa zadnjim ljetnim kišama postala dio statistike. Savjetnica me pitala želim li se prijavljivat na stručna, ja sam pristala pod uvjetom da je u mjestu iz kojeg jesam. Tako mi je na mobitel krajem devetog mjeseca došla njena poruka da MjestoGdjeRadim i BankaXYZ traže „stručnjake“. Znači moja „potraga“ za stručnim je trajala oko mjesec dana. 
Važna informacija koju možda ne znaju svi: Niste obavezni javljati se na oglase za stručno, dok za pravi posao jeste. 
Sredinom desetog mjeseca sam imala intervju u MjestuGdjeRadim, a već prije 1.11. sam imala povratnu informaciju da sam primljena, ali da čekaju odobrenje sa zavoda, a to se može i zna odužiti. Moram isto reći da NISAM upala preko veze. ;) Prošla sam i u drugi krug razgovora u BanciXYZ, a priželjkivala sam da mi se i oni jave, jer mi je taj posao bliže struci i jer je logika da je u privatnom sektoru veća vjerojatnost da me ostave. Onda u petak, 14.11., popodne, dok sam kuhala pekmez, nazvala me žena iz kadrovske MjestaGdjeRadim i rekla da bi trebala donesti potvrdu s kolodvora za putne troškove u ponedjeljak. 

JA: „Dobro, u koje vrijeme Vam odgovara?“
„Pa u ponedjeljak kada dođeš na posao.“ :ONA
JA (nakon par sekundi tišine): „Ovaj ponedjeljak?“
„Pa da, nitko ti nije javio? Došlo je odobrenje sa zavoda! U ponedjeljak počinješ raditi“ :ONA

I sad me totalno nespremnu uhvatila, jer sam si ja lijepo isplanirala da ću u tih mjesec dana, koliko treba da me odobre sa zavoda, kupiti si robu za posao, srediti si sve obaveze, a sad imam malo više od 48 sati za sve to! Osim toga još sam bila u fazi čekanja odgovora iz BankeXYZ, koji se još uvijek nisu javili (Mislim ono… koliko dugo cura treba čekati na poziv prije nego shvati da im baš i nije stalo?! Šalim se, poslije sam saznala da tada ionako nisu nikoga uzeli), a kako rekoh, to stručno sam priželjkivala. I što sad? Razmislim si, pa ok, uzmem ovo, ako me budu zvali iz Banke, prebacim se na to. I tako je 17.11. krenulo moje prvo službeno kvazi-zaposlenje. 

Drugo: Par informacija o mjestu gdje radim
MjestoGdjeRadim je javna državna institucija. Područni ured je u MjestuGdjeŽivim. Nije veliko brojem zaposlenika; kada sam došla bilo je oko 60-ak ljudi, uključujući petero nas na stručnom osposobljavanju. I po apsolutno svemu zadovoljava kriterije tipične „državne firme“. Prosječna starost je dobrano prešla 50 godina, a radni staž većine radnika daleko nadmašuje moje godine života, ima nekoliko šaltera i svi znaju sve o svima (dobro, sad nisam fer, jer je to ponajprije posljedica veličine MjestaGdjeŽivim). 
Posao koji radim je zapravo pravničke naravi – najvećim djelom se sastoji od donošenja rješenja nakon kontrole spisa, slanja dopisa strankama, raznoraznim institucijama, postupanja prema dopisima i obavijestima raznoraznih institucija… Čak bi rekla da je zanimljiv, jer ima neke dinamike u sebi i raznolikosti. Nije pretjerano zahtjevan, ne traži veliku odgovornost, imam prilike pokazati inicijativu i samostalnost. Ako bih bila posve iskrena, većinu vremena ga radim u drugoj brzini, a čak i tako ponekad ispadam prebrza. Uglavnom, zadovoljna sam. Ne kuham kave, iako ponekad ima dana kada bih radije da je takav. Realno, posao je najčešće razmjeran iznosu kojeg dobivam, to jest, ja sam svoju „brzinu“, nakon što sam na početku radila kao luda, prilagodila tome iznosu.

b, Dora

… ali i što ja smatram da bi se trebalo i moglo promijeniti.

…kako tražiti i otići na bolovanje, godišnji i koja su pravila za uzimanje slobodnih dana.

Moj drugi i treći najveći izazov SO-a.

…na koje treba obratiti pozornost i koji bi se trebali naći među „fejvritsima“.

BONUS: Državni stručni ispit
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...