Sunday, 25 June 2017

Kako skužiti je li natječaj „namješten“?

Mislim da je najbolje početi s ovom temom, jer je preduvjet za sve ostalo. Sve što ovdje napišem je isključivo rezultat mog iskustva i onoga što sam ja doživjela, ne rekla-kazala. Naravno, ne mogu garantirati da se ta iskustva mogu primijeniti na sve situacije i sve natječaje za posao. Pišem ovo iz razloga jer me ljuti što sam zbog nekih natječaja izgubila vremena i novca, iako zapravo od početka nisam imala šanse. Ali i zato jer me tema zaposlenosti zanima i zaista bih željela da se neke stvari promjene. Možda, tko zna, neki ministar ili netko tko ima utjecaj ili želju da se stvari promjene, a glasniji je od mene, ovo pročita, pa se stvari zaista promjene. #whoknows
Dakle, kod nekih natječaja je toliko očito da su namješten, pa te boli gledati ih. Neki su finije zamotani i daju ti lažnu nadu, a neki su zaista legitimni. Problem nisu ti prvi, već oni fino zamotani jer zbog njih gubiš vrijeme, energiju i najvažnije novac koji zapravo nemaš. Pa kako onda razlikovati fino zamotane od legitimnih? Tragovi i hintovi koje treba gledati su: previše specifični uvjeti, bilo da se radi o količini radnog iskustva (npr. 9 mjeseci gdje je inače praksa godinu dana), znanju stranog jezika (točno određen certifikat i točno određena razina) ili posjedovanje točno određenih certifikata/diploma. Zatim, tu su čudnovati formalni uvjeti. Npr. kada nije važno radno iskustvo za mjesto voditelja/ravnatelja i sl. Također i kada nije jasno određeno koje dokumente prijavi treba priložiti.

Također, postoji razlika između privatnog i javnog sektora. Prema dosadašnjem iskustvu testiranja i intervjua za poslove u privatnom sektoru, većina mi se barem činila legitimnima. No Ljudski resursi (HR) iz tog sektora imaju tendenciju ignoriranja prijava, koju si ja tumačim time da imaju osobu na umu za taj posao, pa imaju dovoljno obzirnosti da me ne gnjave pozivom na testiranja koja ionako neću proći. Pravi Minesweeper su državne institucije koje su obavezne javno objaviti natječaj za posao. Izgled i tekst tih natječaja je manje-više jednak, tako da je često nemoguće znati. Naravno, tu je forum.hr koji je najčešće u pravu. Pravilo, kojeg sam se počela držati od nedavno, je da kod prijave, ako ne znam nikoga tko može provjeriti je li natječaj legitiman, izbjegavam mjesta koja uzimaju hrpe ljudi na SOR. To je politika zapošljavanja koju zapravo i podupirem jer mislim da je u redu da netko tko godinu dana radi za 2600 i (nadam se) nešto nauči bude nagrađen s ugovorom o radu. To pravilo sam uvela nakon što sam pet mjeseci potratila samo na jedan natječaj (radilo se o više radnih mjesta, ali svejedno). Prvo se 2 i po mjeseca nisu javljali, onda su me mjesec i pol mučili s jednim, pa drugim testiranjem, pa razgovorom, pa psiho testovima, pa razgovorom s psihologom. A onda sam još mjesec dana čekala rezultate. Potrošila sam skoro 1000 kuna na putovanje, a zapravo se nisam trebala ni javljati. I nakon toga se još par puta ponovilo. Zato bih voljela da se kadrovske službe u državnim firmama kada imaju „određene“ kandidate za radno mjesto, drže one rečenice u tekstu natječaja „1 godina radnog iskustva na određenim/sličnim/odgovarajućim poslovima“ i odbiju me u startu (dogodilo mi se i to).

Isto tako, prestala sam se javljati na natječaje za posao na portalu moj-posao.hr koji su objavljeni u ime agencija za zapošljavanje (Adecco, Dekra, Electus, Manpower, Selectio, Smartflex, Trenkwalder), prvenstveno jer do sad nisam dobila odgovor na niti jednu prijavu, niti me tko zvao na testiranje.
b, Dora

No comments:

Post a Comment

Thank you for stopping by and reading my blog.
Feel free to leave a comment, opinion or advice.
Dora

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...