Tuesday, 15 December 2015

Dnevnik stručnog osposobljavanja | Državni stručni ispit

Dok sam još uvijek u istoj tematici i dok su sjećanja svježa... dojmovi s polaganja državnog stručnog ispita.
Državni stručni ispit
Sukladno Zakonu o državnim službenicima, državni stručni ispit (DSI) sam mogla (ne i bila obvezna) polagati nakon obavljenog/odrađenog stručnog osposobljavanja. Znači nisam ga mogla polagati prije nego odradim SO. Prijavu za DSI su slali iz MjestaGdjeRadim, odnosno osoba zadužena za kadrovske poslove. Sva potrebna dokumentacija (izvadak iz Matične evidencije HZMO-a, preslika diplome, program SO-a i prijavnica na DSI) je poslana u Ministarstvo uprave sredinom rujna. Uglavnom se rješenje o datumu DSI ne čeka dugo, no meni i mojim kolegama se odužilo iz nekog razloga. Rješenje s datum polaganja 05.12., smo dobili tek 09.11., znači manje od mjesec dana prije. =( Tih 26 dana za učenje, je još bilo umanjeno za 6 dana koje sam morala provesti na poslu, jer mi je SO završilo 16.11.

UČENJE
Dakle za učenje mi je ostalo čistih 18 dana. Gradivo nije toliko teško, koliko ga zapravo količinski mnogo ima. Zaista je opsežno i zahtjeva kod nekih dijelova veliku koncentraciju. To je, barem meni, veliki problem, jer je moja koncentracija baždarena na pola sata, maksimalno 45 minuta. Nakon toga, ako ne napravim pauzu, moj mozak će odlutati, a ja mogu "prijeći" i deset stranica, a zapravo ništa neće ostati u glavi. Nekoliko mlađih kolega s posla koji su DSI relativno nedavno polagali su nas uplašili, posebno općim djelom ispita. S današnjeg gledišta dobro da jesu, s obzirom na to koliko malo vremena smo imali, jer da nisu, previše olako bismo DSI shvatili i vjerojatno ne bismo prošli.
Moj plan učenja je bio sljedeći: prvi dan od saznanja kada je ispit sam počela s laganim čitanjem literature općeg djela. Računala sam da zakonodavstvo posebnog djela znam jer sam ga praktički svakodnevno koristila, osim toga kolege koje su DSI polagale su nas upozorili na koje dijelove da obratimo pažnju, tako da sam ga ostavila za kraj. To čitanje je trajalo tjedan dana, a radilo se o onom tjednu kada sam još radila. Kada sam prestala s SO, sam počela lagano učiti po predmetima prema pitanjima koja se nalaze na stranici Ministarstva.
Najduže sam se zadržala na Sustavu državne uprave i Europskoj uniji. Sustav državne uprave je toliko kompliciran (ne samo zbog količine gradiva, jer nema toga toliko), nego, kada taj dio prođeš, shvatiš da nam država zapravo super funkcionira s obzirom to koliko ureda, zavoda, voditelja, zamjenika, službi, agencija i blesavoća svakakvih ima. S druge strane, Europska unija, nije teška, samo ima puno podataka i puno datuma koje treba popamtiti, a odgovori na pitanja koja se nalaze na stranici Ministarstva nisu najsretnije oblikovani. Na momente se čine kao da su prepisani iz nekog pamfleta. Najlakši mi je bio Ustav, jer je najkraći, relativno normalno napisan i trenutno vrlo aktualan. Učila sam po nekoliko sati dnevno, nekada bi vrijeme učenja bilo kraće od pauze, ali kada sam sjela, stvarno sam čitala to gradivo, podvlačila bitne dijelove i pokušavala zapamtiti. Uglavnom, malo sam si bila spora, jer je plan bio da EU dovršim do 01.12., no nisam. Dovršila sam je u noći 03.12. na Autobusnom kolodvoru. Naime, 02.12. sam bila na koncertu koji je završio u vrijeme kada više niti jedno prometalo ne vozi iz Zagreba u MjestoGdjeŽivim. Tako da sam na kolodvoru prolazila zadnje stranice moje divovske skripte do pola pet ujutro. Kada sam došla doma, odspavala sam do podne, doručala (doručkovala i ručala, ne) i krenula na posebni dio. Petak, dan prije ispita, sam već bila toliko umorna od svega i od same pomisli da ponovno nešto učim mi se dizao želudac. Jednostavno se nisam mogla koncentrirati dovoljno da pamtim. Pa sam išla po pitanjima od prijašnjih ispita. I onda... je krenuo blagi napad panike jer mi se činilo da apsolutno ništa više nemam u glavi. Do negdje pola dva u noći sam čitala nešto (više se i ne sjećam što) i onda se do pola četiri vrtila u krevetu. Ne znam ni kada niti jesam li uopće zaspala.

ISPIT
Ispit se bio u pola 9 u Ministarstvu uprave. Čim smo došli, ušli smo u zgradu i čekali u predvorju. Oko pola devet se pojavila jedna jako draga žena (tajnica moje grupe) i počela nas prozivati. Nakon toga moju grupu je odvela u podrum, tamo smo sjeli za stolove. Tada je došla do svakoga od nas, uz predočenje osobne iskaznice i potvrde da je plaćen naš ispit, nam podijelila zadatke iz posebnog dijela. Inače pravilo je da prvo polažeš posebni dio, pa nakon toga opći. Posebni dio se sastoji od praktičnog zadatka (npr. ako je tvoje mjesto osposobljavanja bilo vezano za donošenje rješenja, tu ćeš morati donijeti neko rješenje) ili ćeš dobiti set pitanja na koja moraš odgovoriti. Nakon toga, odeš do "svoje" tajnice sa riješenim zadatkom i ona te odvede do tvog ispitivača za posebni dio. Kada završiš s usmenim, ponovno odeš do nje i ona te tada počinje usmjeravati ispitivačima iz općeg djela. Osim iz EU, svi ostali ispitivači ispituju dva predmeta. Tako je jedan ispitivač iz Ustava i Sustava državne uprave, jedan iz Službeničkih odnosa i Sustava lokalne i područne (regionalne) samouprave i jedan iz Upravnih postupaka i upravnih sporova (znan i kao ZUP/ZUS) i Uredskog poslovanja.
Što se samog načina ispitivanja tiče, zaboravite na fakultetski način ispitivanja jer nema veze s ovime. Kada kažem fakultetski, mislim na to da ti se nekada (s pravom) čini kao da te žele srušiti. Moji ispitivači su svi do jednoga bili maksimalno fer, pristojni i normalni. Taj neposredan pristup i mirnoća su mi uvelike smanjili stres, "opustili" me i smirili. To ne znači da ćeš proći ako ne znaš, jer nećeš, ali ako znaš neće te gnjaviti, nego ti završavati rečenice ili te prekinuti. Ako ne znaš, postaviti će ti potpitanje ili te barem usmjeriti ka pravome odgovoru. Ono što je još ogromna razlika između faksa i DSI je da će ispitivači cijeniti, a neki čak i forsirati da daš odgovor svojim riječima. Moja ispitivačica iz Službeničkih odnosa nije nikako drugačije niti htjela. Mislim moraš imati znanje i što točno spada pod gdje, ali je željela da na pitanja odgovaramo kroz ono što smo naučili ili iskusili na poslu kojem smo bili.

Sad kad je sve gotovo, mogu reći da mi je taj ispit mi je bio jedno od najstresnijih iskustava u životu. Te subote sam bila toliko rastresena, da sam ujutro kada sam se šminkala, stavila noćnu kremu za lice, a to sam shvatila tek kada sam se vratila i vidjela je otvorenu. Možda je bilo stresno zbog malo vremena koje mi je bilo na raspolaganju, ali kada bolje razmislim, da sam imala više vremena, opet bi jednako učila. Danas s nekoliko sijedih vlasi u kosi više, mogu reći da sam imala dovoljno vremena za učenje, da sam dovoljno znala, ali isto tako mislim da sam imala i sreće s ispitivačima.

Za kraj, par nejasnoća koje vidim da često uzrokuju nesporazume:
- rješenje o datumu DSI dolazi na adresu vašeg poslodavca, ne vama, u dva primjerka, jedan od ta dva primjerka vam poslodavac mora uručiti (prije polaganja, naravno)
- pitanja koja se nalaze na stranici Ministarstva uprave su posve dovoljna za učenje. Neće vas pitati baš po tim pitanjima, ali njima je pokriveno čitavo gradivo
- ono što u svakome slučaju olakšava pismeni dio posebnog djela je da možeš ponijeti sve materijale koji ti mogu pomoći: nacrte rješenja, zakone koje koristiš, dopise koje si slao... sve!

Ako imate nekih pitanja, slobodno mi se obratite na mail neongreen.bike@gmail.com ili tu ostavite komentar
b, Dora

Tuesday, 8 December 2015

Dnevnik stručnog osposobljavanja | Dio peti: važniji linkovi

Za kraj, linkovi na web stranice na kojima sam pronašla većinu informacija, ili barem mogla pitati za većinu informacija.
Dnevnik stručnog osposobljavanja web stranice
MINISTARSTVO FINANCIJA – IZVRŠENJE PRORAČUNA
Vjerojatno najvažnija i najposjećenija stranica na početku svakog mjeseca. To je stranica na kojoj saznajem kada dobivam naknadu. Mi se nalazimo ili u drugoj ili u trećoj tranši naknada za nezaposlene - točke 3.2. ili 3.3. stavka. Prva tranša su uglavnom naknade nezaposlenima, a onda se u drugoj i trećoj preraspodjele sredstva po uredima HZZ-a za stručno osposobljavanje. Kad smo kod toga, od dosada primljenih 13 naknada (jer sam počela raditi sredinom mjeseca), najranije mi je sjela 04.09. (jedini put tako rano, zamalo me herc strefio), a najkasnije 9. u mjesecu (listopad, veljača i siječanj), jednak broj puta mi je sjela 6. u mjesecu (studeni, srpanj i svibanj).

FACEBOOK STRANICA HZZ-a
Druga najvažnija stranica, a usko vezana uz prvu. Na toj stranici divna duša iz HZZ-a objavljuje kada su u sustav unesena plaćanja za novčane pomoći (tj. naše naknade) polaznicima stručnog osposobljavanja i za nezaposlene po kojim uredima. Ako je ikada upoznam, dobiti će Dorinu s Domaćicom.

E ovo je stranica na kojoj piše baš sve i gdje možeš pitati baš sve o SO-u, bez obzira gdje "stručnariš". Stranica na kojoj se nalaze informacije s terena.

MINISTARSTVO UPRAVE - DRŽAVNI STRUČNI ISPIT
Ako ste prema programu i ugovoru o SO-u obveznik polaganja Državnog stručnog ispita (DSI), tu su pitanja na koja moraš znati odgovor, kako bi ga položio, složena prema stručnoj spremi.

MINISTARSTVO UPRAVE - ZAPOŠLJAVANJE U DRŽAVNOJ SLUŽBI
Stranica gdje se na jednom mjestu objavljuju svi poslovi u državnim firmama, uredima i institucijama. Možda i neće biti od neke koristi na početku stručnog osposobljavanja, ali pred kraj svakako vrijedi obratiti pozornost na nju. To kažem jer većina tih poslova traži godinu dana iskustva, ali kada u oglasu napišu godinu dana iskustva imajte u vidu da će vas vrlo vjerojatno odbiti, čak i ako vam nedostaje nekoliko dana do te godine iskustva.

Sljedeći tjedan, bonus post s dojmovima sa stručnog ispita. ;)
b, Dora

Tuesday, 1 December 2015

Dnevnik stručnog osposobljavanja | Dio četvrti: Odjeća i uredska politika

... su drugi i treći izazov stručnog osposobljavanja, a možda i najvažnije lekcije koje nosim sa sobom dalje u svijet rada.

UREDSKA POLITIKA
...je definitivno najteži, mentalno i fizički (pri tome mislim naučiti kada držati jezik za zubima), izazov s kojim sam se suočila kada sam počela raditi na MjestuGdjeRadim. Možda je razlog jer je moje studentsko radno iskustvo (oko četiri godine kod dva poslodavca) bilo vezano uz privatni sektor. Možda i jer sam idealist i bila sam svježe diplomirani entuzijast, pun raznoraznih važnih "saznanja" i "mudrosti" koje nas na fakultetima uče. Kako god, skoro sve je palo u vodu u prvih mjesec-dva dana rada. Jedno po jedno.
Prva i osnovna stvar koju sam shvatila je da se rad kod privatnika, bilo da se radi o velikoj firmi (npr. Hrvatski telekom) ili nekoj koja broji desetak zaposlenika, potpuno razlikuje od rada u državnoj javnopravnoj instituciji (moram početi koristiti terminologiju državnog stručnog ispita ;)). Kod privatnika entuzijazam za radom i učenjem, kvalitetan rad i radna statistika, pa čak i pojavljivanje na poslu na vrijeme možda neće uvijek biti nagrađeni, ali u svakom slučaju će biti primijećeni. U velikoj većini "državnih firmi" to neće biti slučaj iz zapravo vrlo jednostavnog i logičnog razloga. To nitko ne prati jer nikome nije stalo. Drugi razlog je što se kod tog famoznog ocijenjivanja državnih službenika, od strane njihovih nadređenih, nitko nikome ne želi zamjeriti, davši mu zasluženu ocjenu. I sad to promatraču izvana može biti čudna situacija, meni iznutra svakako je bila, a onda shvatiš da to što je netko nekome formalno nadređen, ne znači da on zapravo ima ikakav autoritet nad tom osobom.
Pun ideala i faksovskih saznanja, se tada upitaš kako je to moguće?! E pa u državnim institucijama je to češće pravilo nego iznimka. Razlozi variraju: od toga da ta ekipa teže dijeli privatno od službenog, može biti i da je (trenutno) niže rangirana osoba upala na to mjesto preko veze, sve do nedostatka liderskih sposobnosti nadređenog... No radi se i o jednom toliko očitom razlogu koji zapravo bode u oči: loše koncipiran sustav ocijenjivanja državnih službenika. Ocijene koje su nisu kvantitativne, velik broj zgrada nema sustav praćenja rada zaposlenika na njihovom radnom mjestu (pri tome mislim na kartice za ulaz i izlaz iz prostorija), pa je zapravo kontrola dolaska i odlaska s posla nepostojeća, ali i loše koncipirane kriterije kod zapošljavanja ili ostanka na poslu.
Rezultat svega toga je ogroman i težak državni aparat koji nije fleksibilan, a nažalost, još manje je funkcionalan i efikasan. Zato su državne firme postale toliki klišej.

Nefleksibilnost, koja je najčešće proporcionalna godinama zaposlenika, djelomično se može opravdati kod starijih zaposlenika koji su pred mirovinom (Ne diraj miš! Ne klikaj to!), no dobar dio srednje generacije kao da se boji učiti nešto novo. No postojanje srednje generacije u državnim firmama je ionako u tragovima, zbog zabrane zapošljavanja, a posljedice toga će se osjetiti za nekih pet godina kada velik dio stare generacije ode u mirovinu bez da je znanje prenio na sljedeću generaciju.
Druga, ali ne manje važna stvar je naučiti kada držati jezik za zubima, kada ne reagirati na provokacije, kome što reći... Posebno na početku, kada još ne znaš tko je s kime dobar i tko koga zna. Kako sam već rekla, taj dio mi je bio posebno težak jer mi je teško "odglumiti" poštovanje prema osobi koju ne poštujem i koja je nestručna u tome što radi. Moram priznati da sam se dobro držala, jedina provokacija na koju sam nasjela, jedini put kada sam pukla i pomalo izgubila kompas je bila tri tjedna prije kraja SO-a. Taj "incident" je jedina stvar na koju nisam ponosna u ovih godinu dana.
Naime, kao i u svakoj drugoj firmi, i u mojoj postoji zločesta ogorčena baba. Nekad je ta baba cura od tridesetak godina koja je prvenstveno nezadovoljna svojim privatnim životom, pa se iskaljuje na podređenima i strankama, ali nekada, kako kod mene, je to žena pred mirovinom koja mora sve i svakoga komentirati, koja se bavi poslom svakoga drugoga, osim svojim. Ona je glavni ekspert za sve teme i sve zna o svemu, a da nije nosom provirila iz dvorišta. Uglavnom, počela je davati savjete jednoj kolegici (koja je na stručnom) vezano uz državni stručni ispit (kojeg ova nije položila niti polagala uopće, niti joj je itko od djece ili rodbine ili poznanika polagao - znači nema apsolutno ikakav doticaj s DSI-jem), na što sam je ja ispravila. Valjda sam je uvrijedila osporivši njenu tezu (koju je nakon par rečenica i sama promijenila), jer je, valjda nakon što je ostala bez argumenata, rekla nešto u stilu da sam toliko glupa da ja taj stručni neću nikada položiti. Tu sam stvarno izgubila strpljenje i shvatila da sam zbilja glupa što s glupom osobom uopće raspravljam (ono prvo te spuste na svoj nivo, a onda dotuku iskustvom). Tada sam stala, rekla "Pa s kime se ja to uopće raspravljam?!" pokupila svoje stvari i otišla. Ova je nastavila vikati za mnom "Mala imaš kratak fitilj, to ti nije dobro!". Incident visokih tonova je završio tako da mi se ova više nije obratila, a začudo o njemu se i nije baš previše raspravljalo, barem ne u mojoj blizini.

ODJEĆA
Nakon turobne, pomalo prozaična tema, barem na prvi pogled. Odjeća i odijevanje su moja slaba točka. Nisam imuna na modu, volim lijepu odjeću i često zalutam na modne blogove (Guerrilla Girl, Peony Lim i Park and Cube su moji favoriti), ali zbog nekih fizičkih i novčanih predispozicija nisu svi snovi ostvarivi. Moja modna "estetika", zbog alergije na umjetne materijale, je u startu poprilično ograničena i učinila od mene materijal-snoba. Znači pri kupnji odjeće moram posebno paziti na sastav; jedno pamuk, viskoza, koža i kombinacije tih materijala s niskim postotkom umjetnih materijala dolaze u obzir. Znači već u startu je moj izbor uži. Kvalitetna odjeća je skuplja, a kada je budžet ograničen, to može biti nezgodno. Posebno za posao, odnosno za radno mjesto koje zahtjeva poštovanje određenog dress code-a.
Iako to nigdje nije bilo određeno niti izričito spomenuto, neka pravila su ipak postojala: ne trenirke (očito), ne prekratke suknje i hlačice, ne previsoke pete, ne duboki dekolte, ne otvorena leđa, ne prozirno... Iako neka od tih pravila mogu biti prekršena (npr. pete - žene, trenirka - muškarci), svjestan si da će te prokomentirati. Ako odobravaju tvoj izbor, tada će te vrlo vjerojatno "ispipkati", prstima probati materijal veste ili majice koju imaš na sebi, pitati te gdje si to kupila; a ako ne odobravaju tada će te pogledati od glave do pete i poslije detaljno analizirati. Sve što nosiš i kako nosiš biti će primijećeno. Od nas mladih se i očekuje da pomalo uzburkamo vode novim kombinacijama. 
Kako nemam neki određeni stil, ono što sam obukla ovisilo je prvenstveno jesam li se sjetila navečer pripremiti si odjeću. Ako jesam, bila sam ok, ako nisam (srećom, to su bili rijetki dani), bila sam nesparena i pomalo čudna, ali uredna. MjestoGdjeRadim, srećom nije previše formalna sredina, ali sam je ja tako shvatila, tako da su moju radnu uniformu činile prvenstveno košulje/bluze i hlače. Za zimskih mjeseci bih preko košulje obukla i vestu ili kardigan. Trudila sam se barem jednom u dva tjedna obući suknju ili haljinu. Za ljetnih mjeseci, kada sam na posao biciklirala (#biketowork), sam najčešće na nogama imala stan smithke jer su zbog svog izgleda dovoljno formalne za posao, osim toga, potpuno su kožne, pa mogu i pod cipele proći.
Na odjeću sam trošila malo, najviše u prva tri mjeseca, možda i do pola naknade jer je trebalo nabaviti "uredsku" odjeću. Spasila su me božićna i novogodišnja, pa onda i zimska sniženja.

Bome sam se raspisala... =)
b, Dora
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...