Thursday, 27 July 2017

Što raditi kada si nezaposlen?

Osim traženja posla i kukanja kako ga nemaš? Pa nemaš baš puno opcija, prijatelju. Možeš svaki dan ispijati kavu u najdražem kafiću ili…
Kada nemaš posao, tada je to isto kao i kada nemaš dečka. Naravno, pod uvjetom da ga želiš imati. Posao. I dečka. To vrijeme kada si bez obaveza možeš dobro iskoristiti, a možeš i neproduktivno. Može ti proći na način da bolje upoznaš samog sebe, naučiš nešto novo, ojačaš neke svoje vještine u privatnom, ali i poslovnom smislu, a možeš i spavajući do podneva, gledajući turske i meksičke serije (bez da učiš jezik 😉) i ne raditi baš ništa osim premještati se s kauča na krevet. Priznajem da nam je situacija u državi zaista loša, posebno ako nemaš radnoga iskustva i vezu te da je teško dobiti (ikakav) posao. Kada ti se gomila hrpa s odbijenicama (moj osobni rekord je 13 u jednome danu), izgubiš volju za životom i mislim da je u redu dopustiti si neko vrijeme „tugovanja“, ali nemojte si dopustiti da to neko vrijeme traje dulje od tri tjedna dana. Nakon tri tjedna, počinjete stvarati naviku, a navika se jako teško riješiti nekada.

Pa što onda raditi s ograničenim financijskim sredstvima?

Možda nemaš novca, ali imaš možda najdragocjeniji resurs. Vrijeme. I luksuz da si sam osmisliš i upravljaš sa svih 24 sata u danu. To nećeš imati kada dobiješ posao. A ni dečka. :P Što ćeš raditi u tom razdoblju ovisi prvenstveno o tvojim preferencijama, ali svakako ti neke od ovih stvari neće škoditi.

VOLONTIRANJE

Da, volontiranje je rad koji nije plaćen. Ali je rad. I druženje s (novim) ljudima. I stvaranje nekih novih veza i poznanstava koje te možda mogu dovesti i do posla. Ali, što je najvažnije to je tvoja prilika da rasteš i radiš na sebi, a to je jedino moguće ako izađeš iz svoje sobe i zone komfora.
Svima nam se javi slika dijeljenja juhe u javnoj kuhinji kod spomena volontiranja, ali volontirati možete i na drugim mjestima gdje možete zapravo i steći radno iskustvo. Primjerice u organizaciji velikih sportskih događaja je potreban velik broj volontera da bi organizacija išla glatko. Ovisno o vašim preferencijama, možete se uključiti u razne timove i skupljati relevantno iskustvo.
Ako imate veliku strast za jezicima, prevodite. On-line sučelje koje to omogućuje, kojim se ja osobno koristim je Amara. Radim to ne samo zato jer me to zanima i ispunjava, nego i zato jer mislim da je to poprilično dobar dokaz poznavanja i korištenja engleskog jezika.

UČENJE

Ako postoji trenutak u životu kada možeš produbiti ili steći znanje o nečemu što te zanima, to je kada si nezaposlen. Što god te zanima, na bespućima interneta ćeš (vrlo vjerojatno) pronaći odgovore, upute, savijete, predavanja o toj temi. Zato sada kada imaš to silno vrijeme na raspolaganju i kada već sjediš za kompjuterom, iskoristi to konstruktivno i kreativno. Nauči kuhati, raditi web stranice, novi jezik, crtati… bezbroj je mogućnosti, samo radi na sebi! 

PUTOVATI

Za putovanje ti trebaju financijska sredstva, istina, ali ako imaš oko 200€, to te daleko može odvesti. Naime, postoji hrpa udruga i neprofitnih organizacija koje sudjeluju u Erasmus razmjenama mladih. Troškovi su pokriveni i vraćaju se do 170€ unutar Europskih zemalja i oko 200€ izvan Europe, ovisno o programu i organizaciji. Ako ste zainteresirani, napišite u komentarima, jer mogu napisati detaljniji post o svome iskustvu.

ALI NE ZABORAVI…

Biti nezaposlen, bez obzira u kojoj životnoj dobi ti se nezaposlenost dogodi, je deprimirajuće. Iz vlastitog iskustva znam da što dulje sjedim za kompom, to se više deprimiram, zato kada imam te trenutke kada „kola kreću nizbrdo“, pokušam im se oduprijeti tako da sjednem za bicikl i vozim se. Bilo koja aktivnost u tim trenucima je dobra, hodanje, plivanje, boksanje, pucanje, fotkanje… sve što god povećava serotonin.
b,  Dora

Monday, 24 July 2017

5 iskustava s 5 testiranja


Testiranja i razgovori za posao mogu biti vrlo stresni. Ponekad, ako su osobe s kojima razgovarate dobri psiholozi (ne mislim pri tome nužno na osobe koje su taj poziv profesionalno odabrale) taj stres vam mogu značajno smanjiti, ali ponekad mogu poprilično povećati. Kako sam u ovih godinu i malo više dana, koliko tražim posao, bila na dosta razgovora i testiranja, ovo su neka moja iskustva koja sam smatrala da bi bilo dobro podijeliti.
Omega software – RAZINA PROFESIONALNOSTI 1/5
Voditeljica HR se javila 3-4 tjedna nakon prijave s mailom u kojem nas obavještava o testiranju koje će se održati sutradan (rok je bio manji od 24 sata). Na testiranju, koje je kasnilo, ostavila nas je bez ikakvog nadzora. No, taj dio je poprilično čest i ne bi zaslužio ovu ocjenu da s testovima nije isprintala i list s odgovorima, nadam se zabunom, petero od sedmero kandidata. Kada je shvatila svoju pogrešku, nakon dvadesetak minuta testiranja, ušla je u prostoriju i rekla da testove ne može priznati kao valjane (nama koji smo imali odgovore), oduzela nam ih i ljubazno rekla da će se nam se javiti za dalje. Ostalih dvoje, koji (valjda) nisu imali odgovore, je ostavila da rješavaju. I javila se za desetak dana kako nismo ušli u daljnji krug testiranja. Iako je pogreška bila njezina, te bi logički bilo da zakaže novo testiranje, ona je odlučila da je ono bilo valjano i da smo se mi sami diskvalificirali.

Infobip - RAZINA PROFESIONALNOSTI 3/5
HR konzultantica iz Infobipa me je zvala prije više od godinu dana jer je našla moj životopis u svojoj bazi podataka i jer im moj profil baš odgovara za radnu poziciju. Razgovor je završio dogovorom da će me kontaktirati kroz nekih tjedan, dva s terminom razgovora u njihovoj zgradi. Taj razgovor se nije nikada dogodio. Kako sam preko ljeta imala drugih poslovnih obaveza, ispalo je da ionako nisam mogla, pa je situacija ispala na obostranu korist. Krajem kolovoza vidjela sam oglas za poziciju za koju su me intervjuirali pa sam se odlučila prijaviti. Javili su mi se i ponudili mi termin razgovora na koji sam pristala. Razgovor je bio u njihovim prostorijama i bio je izrazito ugodan i prijateljski. Toliko ugodan, da se na momente činilo kao da sam na pregovorima prilikom potpisivanja ugovora. Završio je dogovorom da će mi se javiti kroz maksimalno dva tjedna za sljedeći krug. Do dana današnjeg nisu.

Jamnica - RAZINA PROFESIONALNOSTI 3/5
Tu ih stavljam na listi zbog HRice koja je meni bila na intervjuu i kako je sam intervju odrađen. Intervjuirana sam u sobi gdje je istovremeno bio još jedan intervju. HRica je sjedila u stolici kao da je u nekom svom lokalnom kafiću i neprestano si popravljala remen. Imala sam osjećaj kao da me uopće ne sluša. Također nije se ni predstavila na početku, za vrijeme niti na kraju intervjua.

McKinsley - RAZINA PROFESIONALNOSTI 4/5
Prije testiranja dobiješ sve relevantne informacije (kada, gdje, tko će te dočekati...) dovoljno rano da se uspiješ organizirati i pripremiti se. Testiranje je točno takvo kako i obećaju. Moja zamjerka je u tome što ti obavijest o tome da ne ideš dalje dolazi iz Mađarske (yep, Mađarske) od Andree Egri za koju imam razloga vjerovati da nije živa osoba. Na kraju maila u kojem te obavještava da nisi zadovoljio za ulazak u drugi krug, da će te držati u bazi podataka i zaželi ti sve najbolje u tvojoj "carrier", također kaže da joj se obratiš ako imaš kakvih pitanja. Moje pitanje je bilo koji rezultat sam točno postigla, ali nisam dobila odgovor na to pitanje nikada.

Infinum - RAZINA PROFESIONALNOSTI 5/5
Imam samo riječi hvale. Sva obećanja su ispunjena: Od toga kako bi testiranje/intervju trebao izgledati, kada će se javiti, tko bi trebao biti na intervjuu. Dovoljno rano su datumi javljeni tako da se stigneš pripremiti. Zaista najbolje iskustvo do sada.

b, Dora

Thursday, 20 July 2017

Ordinary Love

Post posve drugačije tematike. Vjerojatno se neće svima svidjeti i neće se moći poistovjetiti sa svime napisanim (svih pet-šest ljudi koji će možda ovo i pročitati), ali imam potrebu već neko dulje vrijeme izbaciti iz sebe što za mene jest ljubav. Možda bi zato bilo bolje da je ovaj tekst ostao zapisan u mome dnevniku ili na nekome papiru, ali kako pokušavam overthinkanje izbaciti iz života, stisnuh gumb „objavi“ prije nego izanalizirah svaku moguću posljedicu stiskanja tog istog gumba. Budite spremni na malo višu razinu patetike.
amor psiha ljubav beč belvedere

Upisala sam neki dan riječ „love“ u tražilicu svog media playera i izbacio mi je 470 pjesama (iliti mogućih odgovora na pitanje). Upisala sam onda „ljubav“ izbacio mi je još 26 pjesama. Imam oko 5000 pjesama na kompu, znači da oko 10% njih spominje izričito ljubav u svome naslovu.
Upitala sam i Google „What is love“, postoji oko 477.000.000 mogućih rezultata i trebalo mu je oko 1,14 sekundi da ih pronađe i izbaci. Pitala sam ga „What is life“, za 0,58 sekundi izbacio je 2.260.000.000 mogućih rezultata. Znači da je lakše pronaći odgovor na smisao života (0,53 sekunde, 141.000.000 rezultata), nego definirati ljubav. Barem matematički gledano. Nisam pitala Bing.
Pa što je onda ljubav? Naravno da postoje različite vrste ljubavi. Ja recimo vooooolim sir. Mascarpone jedem ravno iz posudice. I da nekim slučajem postanem netolerantna na laktozu, e pa mogu me odmah sahraniti. Volim i svoju obitelj i prijatelje, ali (povremenu) odvojenost od njih ne shvaćam odviše dramatično. S druge strane… postoji Osoba od koje odvojenost me ispunjava tugom i koja mi svaki dan sve više nedostaje.


Nisam nikada bila zaljubljena. Ne barem na način na koji ja ljubav shvaćam. Do nedavno. Bilo je zanimljivih i dobrih momaka u mom životu, koji nisu željeli biti samo moji prijatelji, ali ja bih zbrisala (nekad i doslovce) prije nego je išta postalo ili moglo postati iole ozbiljno jer se jednostavno nisam osjećala prirodno i opušteno pored njih. Usprkos njihovim fantastičnim osobinama, ophođenju prema meni, zajedničkim interesima, izgledu… jednostavno „palili su mi alarme“, umjesto da „pale“ nešto drugo, if you know what I mean.
Zato kada se pojavio On i kada su se umjesto alarma počeli paliti svakakvi osjećaji i svašta nešto čudno što sam po prvi puta u životu osjetila, osjećala sam se kao da letim bez instrumenata. Onako super ti je, fantastičan osjećaj, ali ono ne znaš di ideš i dok ti mozak glasom konduktera naređuje „Eeeej, mala, je'l hoćeš na sjever il' jug, odluči se!“, srce cvrkutavo mumlja na japanskom, a nisi ni znala da zna japanski. Pa ti živi u takvoj disonanci. Čak je i PMS bolji u najgorim verzijama i danima.


Ne vjerujem u ljubav na prvi pogled. To je „samo“ kemija. Ali ona je preduvjet za ljubav. Sjećam se prvog trena kada sam ga vidjela, sjećam se što je nosio. To je (barem meni) bio onako jedan filmski trenutak. Sjećam se da sam ušla u prostoriju u kojoj je osim njega bilo još dvadesetak ljudi, ali kao da nisam vidjela nikoga drugoga, kao da nitko drugi nije bio bitan. Sjećam se da sam im govorila što sam trebala ispričati, jer sam im bila „šef“, a on se stalno meškoljio na stolici i znam da me živcirao jer nikako nisam mogla skužiti tko je i zašto mu nisu smiješni moji pokušaji da prikažem simpatičnim svoje kašnjenje. To je bilo kao nekakva konstantna svjesnost njegove prisutnosti u vremenu i prostoru. Bad case of tunnel vision.
Uglavnom, kroz sljedećih desetak dana svakodnevnog druženja, polako se „nešto“ počelo razvijati. Sada kada razmišljam, ne mogu odrediti neki određeni trenutak kada je počelo. Sve je nekako polako, lijepo i prirodno išlo. A onda me je pitao želim li biti njegova cura i po prvi puta u životu kada sam čula to pitanje nisam osjetila napad panike, dobila želju da trčim do Kine, sjednem na prvi avion koji bilo kamo ide i ne vratim se više, nego jedan nevjerojatan osjećaj apsolutnog mira i sreće. Znate, ono kao kada slažete velike puzzle ili sudoku i kada trebate staviti još zadnja dva-tri komada i gotovi ste. Nekako kao da je sve sjelo na svoje mjesto. Ali mislim da tada to još uvijek nije bila ljubav.


Naše svakodnevno druženje je trajalo još sljedećih tjedan dana, ali tada sam se morala vratiti u svoj grad. Vidjeli smo se svaki put kada sam došla u Zagreb, što je bilo otprilike svaka 3 tjedna, barem nakratko, ali smo konstantno sljedećih 5-6 mjeseci bili na mobitelu. Mislim da ne postoji tema o kojoj nismo razgovarali. U tom razdoblju se, barem s moje strane, počela razvijati ljubav, iako je tada nisam znala prepoznati i imenovati taj osjećaj. A možda sam se i bojala priznati samoj sebi.
Kroz te naše razgovore i druženja sam u njemu vidjela ne više samo dečka, nego muškarca. S integritetom, koji poštuje svoje dogovore i obaveze. Koji ima jedno nevjerojatno velikodušno srce koje uporno skriva, pa me iznenadi svaki put i često ostavi bez teksta. Što mi zapravo nije bio problem, jer sam nekada imala osjećaj kao da smo spojeni na isti server i da možemo komunicirati bez riječi. Kojem sam vjerovala, uz kojeg sam bila apsolutno sigurna i zaštićena, i najvažnije, uz kojeg sam mogla biti ja. Postala sam svjesna i njegovih mana i „nedostataka“, ali ono što me zapravo začudilo je to da ga nisam imala potrebu „ispravljati“ ili „preodgajati“. Djelomično jer mu to nije ni bilo potrebno, ali najviše zato jer sam ga prihvatila točno takvog kakav je, jer na neki način smo se nadopunjavali u karakterima, ali slagali u vrijednostima. A to je mislim jedna od ključnih stvari u vezama. 


A onda se dogodio život i nabacio u kratkom razdoblju previše loptica za žongliranje i Njemu i meni, pa je jedna definitivno morala pasti i razbiti se. Našli smo se pod pritiskom obaveza i očekivanja i želja i puno drugih stvari. Daljina je samo pogoršala stvari. I kada smo najviše trebali biti jedno uz drugo, najmanje smo vjerovali, prvenstveno u sebe i sebi, u onog drugog, pa kako onda vjerovati u vezu?
Da ga volim, već dugo zapravo, shvatila sam ne samo zbog toga što je ostavio neopisivu prazninu, posebno kao prijatelj, nego i kada sam osvijestila koliko sam ga u budućnost ugradila. Kada sam shvatila da nećemo Star Wars gledati skupa. Da će neka druga cura biti pored njega kada diplomira. Da sljedeću i sve druge nove godine neće biti sa mnom. Da mu se nešto bilo loše bilo dobro dogodi da neću ja tugovati ili se radovati s njime. Da će se netko drugi smijati njegovim forama. Da nećemo skupa sjediti u tišini na jednoj od onih klupa na Štrosu i gledati Zagreb. Da neće probati moj pekmez. Da postoji toliko toga što sam mu htjela reći i ispričati, što će ostati nerečeno i neispričano.


Ali to je stvar s vezama i ljubavi, more izbaci hrapav i izbrazdan kamen, ali trudom valova, vrijeme taj kamen oblikuje u nešto. Sve veze i brakovi koje sam vidjela, a da su opstali, ne traju zbog toga jer se partneri ludo vole ili jer među njima postoji ona privlačnost i kemija kakva je bila na početku. To brzo nestane, kada i ako se partneri trude vrati se s vremena na vrijeme, ali to fizički ni biološki nije moguće stalno. Opstaju jer ih veže nešto puno dublje od toga, veže ih prijateljstvo i uzajamno poštovanje, zajednička vizija. To je puno snažnije. Veze koje se temelje isključivo na strasti(ma), brzo ishlape i ispušu se. Kada se te prenaglašene emocije povuku, tada zapravo dolazi i ostaje ljubav. Tada se odlučujete, (ne)svjesno za tu određenu osobu, jer vam je nezamislivo da se odvojite od nje. I to nije odluka koju donesete jednom, to se odlučujete svakoga jutra i svake večeri. Jer je ta osoba toliko dio vas i toliko vas nadopunjava da vam je teško zamisliti ikoga drugoga umjesto nje pored vas, a ispunjava vas tugom mogućnost da bi netko umjesto vas bio pored nje. Jer želite i spremni ste zajedno rasti i mijenjati se. Raditi sendviče u 3 ujutro. Ne biti uvijek u pravu. Ne biti uvijek sam sebi na prvom mjestu. Ne biti ponosan. Dati joj svoj kolač. Gledati film koji ti se ne sviđa, samo zato jer on to voli. Biti spreman ići na koncert grupe koju ne možeš smisliti, jer ona to voli. Ne bjesniti zato što želi studirati daleko, jer ti je važno da je on sretan.
Ljubav se nikada ne stvori u trenu, za ljubav je potrebno vrijeme kako bi sazrela, kako bi se prepoznala. A tada je trebaš željeti i znati sačuvati. Ali što je najvažnije, moraju je oboje osjećati i željeti je sačuvati i biti spremni na neke žrtve. Ako tome nije tako, tada je ljubav i poštovati želju osobe koja želi otići, zauvijek ili privremeno, makar ti se srce trga na tisuću komada. Jer ne možeš nikoga natjerati da osjeća nešto što ne osjeća i nema smisla nekoga „zatočiti“ svojom ljubavi. Osim toga, kažu da Prava Ljubav ima naviku vratiti se.
što je ljubav
Od svih pjesama koje imam, mislim da „Ordinary Love“ najbolje daje odgovor što je ljubav i kakva ona treba biti. Boriš se za i s osobom, ne protiv nje. Njegovo srce je tvoje i tvoje je njegovo, ma koliko ste fizički udaljeni ili koje su razlike među vama, vaša srca ništa na svijetu ne može udaljiti. Ako ne možeš voljeti u miru, biti u tišini s tom osobom, ako ne možeš obavljati jednostavne, dosadne i banalne stvari s njom, neće ti iskreno zadovoljstvo dati ni one nevjerojatne.

S kršćanskog gledišta Bog je ljubav i prava ljubav može trajati samo ako je blagoslovljena i usidrena u Bogu i zato ja ljubav vidim kako je opisan susret Ilije s Bogom u Knjizi kraljeva ( 1 Kr 19, 11-13)
11Glas mu reče: "Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi." Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; 12 a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. 13 Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas i reče: "Što ćeš ovdje, Ilija?"

Ljubav ne dolazi glasno i destruktivno, niti te čini takvim. Ona dolazi u tišini, polako utirući svoj put i donoseći mir, a onda je kao takva nevjerojatna sila. Eto, barem ja tako mislim...

💙, Dora

Tuesday, 18 July 2017

Što obući na razgovor i testiranje?

Jedan od razloga zašto preferiram prvo testiranje u selekcijskom procesu, a tek onda razgovor je u tome što testiranje zahtjeva manje formalnu odjeću i omogućuje mi da zapravo proskeniram zaposlenike te firme. U ovih 30ak testiranja (uživo) sam se zaista nagledala svačega na testiranjima i razgovorima, od muškaraca u odijelima do žena u štiklama i haljinama za izlaske, ali ne sjećam se da je itko od njih dobio posao, pa evo nekoliko osnovnih smjernica za one malo više izgubljene u modi od mene:
1. Ono što se nameće samo po sebi kao zaključak iz uvoda: razgovor i testiranje zahtijevaju različitu odjeću. Na testiranje teoretski možete doći i u trenirci (vidjela sam nekoliko puta), dok razgovor, bez obzira gdje bio zahtjeva ipak ozbiljniju odjeću
2. Mislim da je najvažnije da se osjećate udobno što god nosite, jer je razgovor sam po sebi dovoljno stresan, pa vam ne treba odjeća i obuća stvarati dodatan stres
3. Kupite jednostavnu bijelu košulju! Bez obzira gdje imate razgovor i koliko je formalno okruženje, s time ne možete pogriješiti. 
4. Time management! Bolje preraniti nego kasniti i doći na razgovor s mrljama od znoja, uspuhan i zaprljan

Praktični primjeri
RAZINA FORMALNOSTI: vrlo visoka 
Poduzeća: HNB, banke, investicijske kuće
Suit up! Formalno crno ili tamno plavo odijelo (može pencil suknja), bijela ili plava košulja, poslovne cipele, nikako ne peta višu od 7 cm i neke lude boje. To si možete dopustiti ako ste Chuck Bass i kada dođete na visoku poziciju.
business formal


RAZINA FORMALNOSTI: visoka
Poduzeća: konzultantske i revizorske firme, velike IT firme (Microsoft, IBM, Oracle), Agrokor koncern
Jednostavne hlače ili suknja ravnog kroja (crne, plave, sive), košulja ili bluza, sako može, ali da ne odudara previše bojom, teksturom, krojem… Tu si možete dopustiti slijeđenje nekih modnih trendova, koji god da trenutno jesu. Cipele mogu biti od balerinki do visokih potpetica, ako vam je to udobno.
busines formal
RAZINA FORMALNOSTI: srednja
Poduzeća: državni sektor, srednje velike firme, firme koje se bave organizacijom događaja
Hlače ili suknja dužine u razini koljena, košulja, bluza, majica (npr. polo s rukavima, idealno bez natpisa). Hlače mogu biti i skinny kroja, ali nikako ripped!
business casual


RAZINA FORMALNOSTI: niska
Poduzeća: male IT firme, start-upovi, PR agencije
Hlače, mogu i traperice, košulja, bluza, majica (mogu biti vidljivi natpisi). Mogu proći i Stan Smith tenisice ili The Big Blue od Borova.
non formal busines

b, Dora

Saturday, 15 July 2017

Kako rasturiti intervju za posao?

Kada kažem rasturiti, mislim kako se pripremiti i dobro ga odraditi tako da dobijete posao. Kao netko tko je bio na dosta intervjua i napravio (nadam se) sve moguće greške koje možeš napraviti, imam iskustva, barem u tome što ne smijete napraviti i gdje stvari krenu loše. Možda ne znam kako rasturiti intervju, ali znam što možete očekivati.
Ponekad je intervju druga „prepreka“, jer ili nema testiranja ili ono dolazi kasnije. Prema mojem iskustvu, kada se radi o poslu na određeno vrijeme, najčešće zamijeni, imate samo intervju i eventualno psihološko testiranje kasnije; ali kada je na neodređeno, odnosno stalni radni odnos tada će intervju vrlo vjerojatno biti sljedeći korak nakon testiranja.

Kako se pripremiti? 

Ako je natječaj legitiman, onda je intervju vaša prilika da okrenete situaciju u svoju korist, jer će ondje biti ljudi koji će vam biti vjerojatno nadređeni i/ili s kojima ćete raditi. Tako nije rijetka situacija da se poredak nakon testiranja malo izokrene zbog intervjua. Ponavljam, ako je natječaj legitiman i kandidat nije unaprijed odabran. Isto tako, ako se radi o javnom sektoru, vrlo vjerojatno će intervju s psihologom biti odvojen i u HZZ-u na kraju selekcijskog procesa, ako je privatan sektor vrlo vjerojatno će psiho intervju biti nakon testiranja i „preduvjet“ za razgovor s vašim budućim šefovima. 
Ako do sada niste bili na niti jednom, ovo su neke osnovne što možete očekivati od intervjua. Prvo pitanje će biti da se predstavite ukratko (to je dio kada ponavljate ono što imate u životopisu, što ste završili i gdje radili). Pitanja koja nakon toga možete očekivati su da detaljnije ispričate što ste gdje radili i što ste naučili i s kakvim ste se izazovima suočili. Osim toga, nešto osobnija pitanja koja možete očekivati su, koji su vam bili najveći izazovi, što vam je bilo najteže, koje su vaše vrline i mane zbog kojih vas bi ili ne bi trebalo zaposliti, što vam izaziva stres, što vas motivira, što znate o tome radnome mjestu i koje vještine bi trebalo imati za to te imate li vi te vještine, zašto ste se prijavili za ovo radno mjesto, gdje ste se još prijavili, s čime se još bavite u životu i moje najdraže, koja su vaša očekivanja glede plaće.
Pročitala sam i čula od nekoliko psihologa da je poželjno pripremiti pitanja koja ćete postaviti svojim sugovornicima na intervjuu, ali ja osobno nisam imala neke velike koristi od toga do sada, jer su me na intervjuima većinom ispitali sve što su me i trebali pitati i znala sam i prije sve što me zanimalo.

HINTOVI:
  • Dobro istražite posao i firmu. Spremite negdje opis posla i tekst natječaja, prođite detaljno web stranicu, obratite pozornost na dio "klijenti"
  • Dođite barem 15 minuta ranije
  • Kada dolazite i odlazite trebali biste se rukovati sa svima, ako je to ikako moguće
  • Ako ste imali psiho-testove prije, riješite neke psiho-testove i testove osobnosti na internetu jer vam mogu reći neke vaše osobine koje možete iskoristiti kada vas pitaju o vašim manama i vrlinama.
  • Budite spremni da dio razgovora bude i na engleskom (ili nekom drugom jeziku), posebno ako je u tekstu natječaja naglašena potreba za naprednim znanjem tog određenog jezika
  • Potrudite se da vam odgovor "ne znam" ne bude na niti jedno pitanje
  • Ako kažu „kada“ se vidimo sljedeći put/vas zaposlimo, vrlo vjerojatno idete dalje, ali ako kažu „ako“ odete u sljedeći krug/vas zaposlimo, #PišiKućiPropalo
  • Revizorske i konzultantske kuće imaju jednu fantastičnu praksu, a to je da vam na intervjuu stvore maksimalan stres bezobraznim pitanjima, valjda u nadi da vide hoćete li puknuti, zato kada idete tamo na intervjue, budite spremni i imajte odgovore na pitanja za sve moguće rupe u CVu, duže obrazovanje i sl.
b, Dora

Monday, 10 July 2017

Testiranja za posao

Poslali ste CV, prošli ste prvu prepreku uspješno jer su vas pozvali na testiranje. Što možete očekivati i kakvo testiranje će vas dočekati?
Najčešće testiranje dolazi nakon provjere zadovoljavate li formalne uvijete natječaja. Dva su moguća tipa testiranja: STRUČNO i PSIHOLOŠKO. Ponekad ćete ih rješavati odjednom, ponekad će psihološko biti odvojeno ili će biti sljedeći korak za nekoliko najboljih.

Stručno testiranje

Kao što sama riječ kaže, radi se o provjeri stručnosti za to određeno radno mjesto. Pod stručno testiranje spadaju testovi znanja pojmova iz područja gdje ste se prijavili za posao, testovi poznavanja Office paketa ili poznavanja rada na računalu, provjera znanja engleskog jezika, a ja bih tu i svrstala i test provjere Ustava RH. To su testovi ili kombinacija testova koje možete očekivati kada vas pozovu na stručno testiranje. 

Ako se radi o testiranju u privatnom sektoru, najvjerojatnije će se raditi samo o testu provjere znanja pojmova ili ćete dobiti zadatak koji bi bio najsličniji vašim radnim zadacima. Dakle, raditi će se o npr. IT pitalicama, ako se radi o poslu u IT sektoru, provjeri poznavanja bankarskih i financijskih pojmova, ako se radi o testiranju u banci (Erste banka ima poprilično relevantan test), a može biti i poznavanje sektora gdje se javljate na posao općenito, odnosno koliko pratite vijesti. Recimo moglo bi vam doći pitanje koju kompaniju je EK kaznila, s kojim cifrom i/ili zbog čega. Ponekad možete dobiti provjeru znanja rada na računalu, engleskog i poznavanja struke u jednom testu. Tako ćete dobiti zadatak na engleskom, pa skladno s time i vaši odgovori moraju biti na engleskom, a cijelo testiranje ćete odraditi na računalu. Na primjer, morati ćete izračunati nešto u Excelu, napraviti izvještaj o tome u Wordu u formi poslovnog pisma i sve to na engleskom.

Ako idete na testiranje u javni sektor, male su šanse da izbjegnete Ustav RH. To je zapravo super vijest jer je Ustav lagan i po meni je to dio testiranja koje podiže bodove. Uz to, ako ste položili DSI, vjerojatno ionako već znate odgovore na skoro sva moguća pitanja koja vam mogu doći. Super stvar kod javnog sektora je i to da vam ili u tekstu natječaja ili naknadno mora biti objavljena sva literatura iz koje trebate učiti za testiranje. Prvenstveno se tu radi o Zakonima, Pravilnicima, Statutima javne institucije gdje se javljate na posao te raznim odlukama koje su donijela upravna tijela te institucije.

Psihološko testiranje

Najčešće mi je psihološko testiranje bilo odvojeno od ostalih testiranja. Ako se radi o javnom sektoru, psihološko testiranje je obavljao Hrvatski zavod za zapošljavanje, ali radi se o istim testovima, bez obzira je li javni ili privatni sektor.

U pravilu rezultati psihološkog testiranja ne bi trebali imati utjecaj na vaše dobivanje posla, jer ti rezultati i testovi koje ispunjavate ne smiju biti javno dostupni (osim vama). Psiholog koji je testiranje proveo radi izvještaj i daje svoju interpretaciju vaših rezultata bez da daje ikakvu preporuku ili primjedbu. Ipak, prema izvještaju o provedenom postupku zapošljavanja Porezne uprave (tj. rješenju tko je primljen u službu), pisalo je da „za kandidatkinje koje se nalaze na 2. i 3. mjestu rang liste kandidata je psihološkom procjenom utvrđeno da po nekom značajnom kriteriju ne udovoljavaju za obavljanje predviđenih poslova“. Znači đžabe ti to što imaš znanje kako raditi nešto, važno je i koliki si psihopat i koliko dobro i dugo možeš to sakriti.

Koja su sva moguća psiho testiranja? 

Generalno se radi o testovim: INTELIGENCIJE, KONCENTRACIJE, SPOSOBNOSTI te OSOBNOSTI.

Pod testovima inteligencije sam svašta rješavala. Ali uvijek se tu radi o nekoj kombinaciji krugova, kružića, kvadratića, točkica, pravokutnika… a mogu se naći i riječi koje trebate izbaciti kao uljeza.

Kod testova koncentracije ćete imati određen vremenski period u kojem trebate nešto prekrižiti, uočiti, zaokružiti i sl. Primjer: imate 20 sekundi da u određenom redu sa slovom b i d prekrižite slovo b koje ima dvije crtice, bilo da ih ima samo iznad, samo ispod ili iznad i ispod.

Testove sposobnosti neke kompanije često same osmišljavaju kako bi dobile određen tip ljudi koji bi se mogli uklopiti u njihov radni okoliš. Ali ako ih ne smišljaju, bilo bi dobro da se sprijateljite s DAT testovima, jer je vrlo vjerojatno ćete se barem jednom s njima susresti. Iako se DAT testovi sastaju od više testova, najviše do sada sam se susrela s verbalnim dijelom. Zanimljivost vezana uz DAT testove je da su oni manje-više prepisani (ili khm inspirirani) američkim prijemnim ispitima za fakultet. 

Primjer zadatka iz verbalnog dijela bi bio: ____ je prema prsu kao što je mijaukanje prema ____.

Kod testova osobnosti ćete se vrlo vjerojatno susresti s 16PF testom. Iako vas on ne stavi u jedno od 16 osobnosti prema Myers-Briggsu, to je u principu ovaj test. Kod ttestova osobnosti se može naći i test koliko se timski igrač.


Koje psiho testove ćete rješavati, odrediti će psiholog ovisno o vrsti posla o kojem se radi, odnosno koje vrste inteligencije ili sposobnosti bi trebalo testirati za to određeno radno mjesto. Tako ako se radi o IT sektoru ili poslu gdje morate paziti na detalje imati ćete sigurno testove koncentracije. Upitnik ličnosti i neka vrsta IQ testa će vas dočekati na 9 od 10 testiranja, a ako se radi o velikoj kompaniji ili stranim kompanijama s podružnicama u Hrvatskoj, sigurno ćete imati sve ove testove ili neki njihov poseban koji će sve to objediniti.

Od svih testiranja na kojima sam do sada bila izdvojila bih McKinseyev Problem Solving Test koji je zapravo neka kombinacija testa inteligencije, matematičkih sposobnosti i poznavanja sektora. Primjere testova možete naći na njihovim stranicama.

b, Dora

Sunday, 9 July 2017

FAQ: Životopis i molba

Prije nego prijeđem na dio vezan za testiranja i intervjue, odgovori na par pitanja vezana za izradu životopisa i molbe.

Što ako nemam radnog iskustva?
Kratak životopis. Neka fokus bude na obrazovanju i vještinama stečenim za to vrijeme. Koristi font 12.

Tekst natječaja je na engleskom, treba li biti i životopis na engleskom?
U pravilu, da, vaš životopis i molba (ako se traži) bi trebali biti na jeziku natječaja.

Trebam li priložiti fotografiju uz životopis?
Fotografija se prilaže kada se to traži u natječaju, u svim ostalim situacijama nije obavezna. Ako je prilažete, neka bude profesionalno ili što je moguće profesionalnijeg izgleda. Znači ne selfie, slika iz izlaska ili čudnovate poze. Neka vas član obitelji ili prijatelj fotografira s bijelom pozadinom iza vas i pristojno obučenog/obučenu.

Što s preporukama?
Ako imate preporuke, navedite da ih imate na zahtjev ili navedite ime i kontakt osobe koja ih može dati (možda i vrijeme u koje bi bilo zgodno nazvati tu osobu). Ako nemate, nemojte niti pisati da ih imate.

Što ako mi obrazovanje/rad na jednom mjestu još uvijek traje?
Ako vam obrazovanje nije gotovo ili radite negdje, pored datuma početka, stavite crticu.
Npr.
2014. -       Ekonomski fakultet u Zagrebu, smjer Poslovna Ekonomija

Što prvo staviti, obrazovanje ili radno iskustvo?
Hoćete li u životopisu staviti prvo odjeljak s radnim iskustvom ili obrazovanje, nije važno. Osobno, dok mi je obrazovanje trajalo, prvo sam taj odjeljak stavila, otkada je završilo, radno iskustvo stavljam na početak životopisa.

Što s LinkedIN-om?
Ako želite biti posebno fancy, stavite i link na LinkedIN. Osobno mislim da je to jako korisno u kratkim životopisima, jer na LinkedIN-u možete detaljno napisati što se gdje radili i svakakva čudesa. Isto vrijedi ako imate svoju web stranicu.

Što kada se javljam na posao mailom?
Kada se na posao javljate mailom, odnosno mailom šaljete svu dokumentaciju, neka tekst maila UVIJEK bude u formi molbe.
Npr.
Poštovani/a ____,
javljam se na natječaj za posao _____, objavljen _____.
U prilogu/privitku se nalazi ____.
Srdačan pozdrav,
Ime Prezime

b, Dora

Monday, 3 July 2017

Kako napisati molbu za posao?

Iskreno, meni nema veće muke od pisanja molbe za posao. Taj proces pisanja molbe mi traje između nekoliko sati i nekoliko dana, jer najradije bih velikim tiskanim slovima napisala "ZAPOSLITE MEEEE!!, ali ne mogu (doduše nisam probala), pa mi preostaje fino umotavanje moga (oča)ja u fine riječi zašto bi me trebalo zaposliti.
Za početak imam jednu dobru vijest.
Dobra vijest je da ne trebate molbu slati kod svake prijave na posao, bez obzira što to piše na skoro svakoj stranici sa savjetima kako molbu napisati. Recimo kod prijave u državne firme* ne trebate uopće, osim ako nije izričito napisano (dosada nisam nigdje vidjela). Ali ono što morate, kod prijave na posao u državnim firmama, je napisati dokument - naslovnicu koji izgleda ovako nekako: 
prijava na posao molba za posao
Ponekad, ako u tekstu natječaja tako piše, u osobne podatke dodam i datum i mjesto rođenja, a u prilozima nabrojim sve dokumente koje prilažem: životopis, preslike diplome i domovnice, uvjerenje o nekažnjavanju itd., u principu one koje tekst natječaja traži, a ponekad dodam i neke za koje mislim da su relevantni za to radno mjesto (svjedodžbe jezika, državni ispit i sl.).

Molbe i motivacijska pisma su ipak malo drugačija. Generalna pravila su da trebaju biti oko 1500 znakova i maksimalno duga jednu stranicu. Dio s prilozima možete izostaviti.
Prvi paragraf bi trebao biti manje više identičan kao i kod prijave na posao, znači: "Javljam se na natječaj za radno mjesto ____, objavljen ____." Drugi bi trebao biti uvod s nekim osnovnim informacijama. U trećem biste trebali poentirati s vašim killer skillsima. Na kraju zahvaliti. Prema pravilima, molba ne bi trebala ponavljati ono što se nalazi u životopisu, ali meni je to neizvedivo, jer moraš se na nešto referirati. Npr. ako želiš reći da si odgovorna osoba i imaš iskustva u vođenju grupe ljudi (ako se javljaš za posao koji traži te vještine), tada moraš napisati gdje si vodio i koliko ljudi, zar ne?
Molba motivacijsko pismo za posao kako napisati
Šalabahter za pisanje molbe i motivacijskog pisma je tekst natječaja za posao, odnosno lista želja poslodavca koje bi vještine zaposlenik trebao imati te opis obujma posla radnog mjesta. Barem ja to tako tumačim. Tako, na primjer, ako u tekstu natječaja piše proaktivnost i orijentiranost rezultatima, napišite da ste barem jedno od tog dvoje i dajte primjer gdje i kako ste pokazali te karakteristike (kvantitativno i kvalitativno). Također, ako posao podrazumijeva npr. suradnju s državnim tijelima, a to ste radili na prijašnjem poslu, tu je je vrijeme da to naglasite.
Na kraju, mislim da je pristojno zahvaliti što su odvojili vrijeme za čitanje vaše prijave i izraziti zadovoljstvo ako dobiješ mogućnost osobno se predstaviti. Taj dio je posebno koristan kod otvorenih molbi.
I to je sve što ja znam. A krhko je znanje. Imate li vi neki hint ili savjet za mene?
bDora

*mislim na ministarstva, državne urede, urede javne uprave i lokalne samouprave, državne zavode... You get the picture. ;)

Monday, 26 June 2017

Kako napisati životopis?

Kako napisati životopis
Životopis ili CV (curriculum vitae) je najvažniji dokument kod prijave za posao. Osim stranačke članske iskaznice. Šalim se. Nekad ni to ne pomaže. No imali vi vezu, adekvatnu iskaznicu za adekvatne političke prilike ili ne, nekakav životopis morate znati sastaviti, jer ga kadrovska mora imati u bazi podataka zaposlenika. S obzirom na poprilično visok response rate od poslodavaca kojima sam slala životopis i koji su rezultirali pozivom na testiranje (potvrdila psihologinja koja radi u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje), utvaram si da znam napisati dobar životopis. Biti će da nemam posao jer nemam nikakvu stranačku iskaznicu. :/

Općenita pravila

1. životopis se šalje (može slati) u Europass formatu u ovim slučajevima:
a. kada ga tekst natječaja izričito traži
b. kod prijave u državne institucije

2. maksimalna dužina smije biti dvije (2) stranice, i to ako se traži u tekstu natječaja detaljan životopis ili šaljete otvorenu molbu, u svim ostalim slučajevima sasvim je dovoljna jedna stranica

3. životopis (dužina, oblik, podaci, jezik) se prilagođava mjestu na koje se javljate

4. ako životopis sadrži neke posebne znakove ili slike, poželjno je spremiti ga u .pdf formatu i tako ga slati, jer će u tome slučaju osobi koja ga čita stići 100% točno u onom obliku u kojem ste ga zamislili

5. zaposlenje i/ili obrazovanje/sudjelovanje u projektima se pišu obrnutim redoslijedom kako su se dogodili, odnosno, zadnje zaposlenje treba biti na vrhu popisa

6. čini se očitim, ali najvažnije u životopisu su kontakt podaci, konkretno broj telefona i/ili e-mail adresa, sve ostalo se može skratiti ili izbaciti

Krenimo detaljnije.

Europass je standardizirani format životopisa, te se traži za mjesta gdje osobe koje rade u Ljudskim resursima/kadrovskoj/HR-u ne žele ili nemaju vremena po životopisu tražiti gdje se nalaze i koje su vaše vještine, obrazovanje i radno iskustvo te na koji način ste ih vi prikazali. Zato je prikladan kada se javljate na pripravništva izvan RH, institucije EU ili na slična mjesta. Slično je i kod prijave u državne institucije (državne firme, jel), jer ionako morate priložiti potvrdu o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, koja zapravo ima ulogu životopisa u prijavi. U svim ostalim slučajevima, bolje se sam sastavljati i oblikovati životopis jer on je na neki način odraz vaše osobnosti i vaših karakteristika.

Radna mjesta (ili mjesto) i obrazovanje se mora nalaziti u životopisu, ali količinu i koje podatke ćete napisati prvenstveno ovise o mjestu na koje se prijavljujete. Npr. ako se javljate za posao community managera, vještina koju biste trebali napisati (i imati, jasno) je poznavanje Facebook Insights alata, s druge strane taj podatak, ako se javljate za posao stručnog suradnika u Odjelu za financije i proračun nema pretjeranu važnost. Također, sam izgled životopisa nije loše prilagođavati mjestu na koje se javljate. Tako, ako se javljate u firmu gdje se nose odijela, i vaš životopis bi trebao biti formalniji. Tu vam boje nisu prijatelji, držite se klasike i black&white forme. Ako je firma opuštenija, može i vaš životopis biti malo odmaknut i vizualno atraktivniji, ali ne smije izazivati epileptične napade i/ili flashbackove na zadnji psihodelični party na kojem je njegov čitač bila/bio. Izbjegavajte podloge jer kada se životopis printa (a najčešće se printa), može se dogoditi da bude nečitljiv. Isto vrijedi za fontove: Times New Roman, Arial, Verdana, Calibri, Segoe UI su vaši prijatelji, ako se osjećate posebno funky može proći Candara. Comic Sans ne koristite nikada, nigdje, nikako općenito. Iznimka od svih pravila su grafički životopisi, koji imaju svoja vlastita pravila. Ali ekipa koja ih sastavlja i koji su u toj branši, vjerojatno imaju i vlastiti font i grafički izričaj, pa im moji savjeti (o izgledu) vjerojatno i ne trebaju.

Što se tiče informacija koje životopis treba sadržavati to su:
  • OSNOVNE/OSOBNE INFORMACIJE
Obavezno ime i prezime, broj telefona/mobitela, e-mail adresa
Opcionalno: adresa prebivališta/boravišta, datum i mjesto rođenja.
Ako imate puno podataka koje želite i/ili možete napisati, te informacije možete staviti u zaglavlje ili podnožje, kako biste uštedjeli na prostoru. Ako nemate, onda taj dio stavite u poseban odjeljak na početku životopisa. U svakome slučaju mail adresa neka bude samo jedna i neka bude u obliku ime.prezime@domena.com, nikako ne s nadimcima tipa insta.mala@domena.com i slično. Adresu i datum rođenja nije pretjerano važno napisati u životopisu, pa tako, ako imate mjesta ili ako se baš traži u natječaju, napišite, ako ne, nema potrebe.
  • OBRAZOVANJE
Ako navodite srednju školu, napišite njen pun naziv i smjer, ako postoji, posebno ako se radi o strukovnoj školi. Ako ste završili neki stupanj fakulteta, napišite njegov pun naziv i smjer, ako stupanj ima smjer (npr. Poslovna ekonomija na preddiplomskom EFZG-u). Naravno i koji stupanj ste završili, odnosno jeste li prvostupnik ili magistar ili doktor. Osnovnu školu izostavite u svakome slučaju. Nije potrebno pisati adrese obrazovnih ustanova, dovoljan je grad. Ako imate dosta neformalnog obrazovanja, seminara, tečajeva i edukacija, stavite ih u poseban odjeljak. Naravno, ne trebate ih navesti sve, nego ih prilagođavate natječaju na koji se javljate. Također i njih navodite obrnutim redoslijedom od njihova nastanka.
  • RADNO ISKUSTVO
Vrijede ista pravila kao i za obrazovanje. Navodite mjesec i godinu početka rada na određenom mjestu, naziv institucije/kompanije, vaše radno mjesto/uloga, te ako ima mjesta (ili se radi o detaljnom životopisu) koja su bila vaša zaduženja. Također sve obrnutim redoslijedom od njihova nastanka. Ako ste na radnom mjestu imali neka velika dostignuća ili rukovodili velikim brojem ljudi, radije te brojke sačuvajte za molbu ili #fingerscrossed intervju. Također, ako imate neko relevantno (za radno mjesto) volontersko iskustvo, napišite ga u ovome odjeljku. Ako imate dosta npr. studentskog radnog iskustva, pišite ono ili ona najrelevantnija, najduže i na kojem ste najviše naučili. Sudjelujete li u radu studentskih organizacija i imate neku funkciju, npr. voditelj ste nekoga tima, napišite to u ovaj odjeljak.
  • VJEŠTINE
Osobno izbjegavam one klišeje „timski igrač“ (djelomično jer i nisam baš), „komunikacijske“, „društvene“ i slično, jer volim stajati iza svega što imam napisano u životopisu, ali i zato jer osim ako se javljaš za posao negdje na dark webu, neke komunikacijske i društvene vještine moraš imati ako želiš zarađivati za život. Tako da vještine volim prikazivati tablicom ili skalom. Naravno, da i taj dio modeliram ovisno o mjestu na koje se javljam, ali strane jezike uvijek ostavljam. Pa tako, ako je neka IT firma u tablicu stavim računalne jezike koje znam i na kojoj razini. Također, kojim računalnim alatima se znam koristiti i do koje razine, ovisno gdje se javljam.
U odjeljak s vještinama volim staviti i nagrade, dostignuća, mjesta na natjecanjima i certifikate i diplome koje imam jer smatram da su oni kvalitativan (negdje i kvantitativan) dokaz neke vještine.

I za kraj…

Mislim da nije loše, ne nužno samo u detaljnom, staviti odjeljak DODATNE INFORMACIJE s nekim vašim profesionalnim ciljevima, interesima i hobijima (posebno ako mogu biti relevantni za radno mjesto). Isto tako, ako vam je diplomski/seminarski rad vezan uz posao koji biste obavljali na radnom mjestu, navedite ga.
b, Dora

Sunday, 25 June 2017

Kako skužiti je li natječaj „namješten“?

Mislim da je najbolje početi s ovom temom, jer je preduvjet za sve ostalo. Sve što ovdje napišem je isključivo rezultat mog iskustva i onoga što sam ja doživjela, ne rekla-kazala. Naravno, ne mogu garantirati da se ta iskustva mogu primijeniti na sve situacije i sve natječaje za posao. Pišem ovo iz razloga jer me ljuti što sam zbog nekih natječaja izgubila vremena i novca, iako zapravo od početka nisam imala šanse. Ali i zato jer me tema zaposlenosti zanima i zaista bih željela da se neke stvari promjene. Možda, tko zna, neki ministar ili netko tko ima utjecaj ili želju da se stvari promjene, a glasniji je od mene, ovo pročita, pa se stvari zaista promjene. #whoknows
Dakle, kod nekih natječaja je toliko očito da su namješten, pa te boli gledati ih. Neki su finije zamotani i daju ti lažnu nadu, a neki su zaista legitimni. Problem nisu ti prvi, već oni fino zamotani jer zbog njih gubiš vrijeme, energiju i najvažnije novac koji zapravo nemaš. Pa kako onda razlikovati fino zamotane od legitimnih? Tragovi i hintovi koje treba gledati su: previše specifični uvjeti, bilo da se radi o količini radnog iskustva (npr. 9 mjeseci gdje je inače praksa godinu dana), znanju stranog jezika (točno određen certifikat i točno određena razina) ili posjedovanje točno određenih certifikata/diploma. Zatim, tu su čudnovati formalni uvjeti. Npr. kada nije važno radno iskustvo za mjesto voditelja/ravnatelja i sl. Također i kada nije jasno određeno koje dokumente prijavi treba priložiti.

Također, postoji razlika između privatnog i javnog sektora. Prema dosadašnjem iskustvu testiranja i intervjua za poslove u privatnom sektoru, većina mi se barem činila legitimnima. No Ljudski resursi (HR) iz tog sektora imaju tendenciju ignoriranja prijava, koju si ja tumačim time da imaju osobu na umu za taj posao, pa imaju dovoljno obzirnosti da me ne gnjave pozivom na testiranja koja ionako neću proći. Pravi Minesweeper su državne institucije koje su obavezne javno objaviti natječaj za posao. Izgled i tekst tih natječaja je manje-više jednak, tako da je često nemoguće znati. Naravno, tu je forum.hr koji je najčešće u pravu. Pravilo, kojeg sam se počela držati od nedavno, je da kod prijave, ako ne znam nikoga tko može provjeriti je li natječaj legitiman, izbjegavam mjesta koja uzimaju hrpe ljudi na SOR. To je politika zapošljavanja koju zapravo i podupirem jer mislim da je u redu da netko tko godinu dana radi za 2600 i (nadam se) nešto nauči bude nagrađen s ugovorom o radu. To pravilo sam uvela nakon što sam pet mjeseci potratila samo na jedan natječaj (radilo se o više radnih mjesta, ali svejedno). Prvo se 2 i po mjeseca nisu javljali, onda su me mjesec i pol mučili s jednim, pa drugim testiranjem, pa razgovorom, pa psiho testovima, pa razgovorom s psihologom. A onda sam još mjesec dana čekala rezultate. Potrošila sam skoro 1000 kuna na putovanje, a zapravo se nisam trebala ni javljati. I nakon toga se još par puta ponovilo. Zato bih voljela da se kadrovske službe u državnim firmama kada imaju „određene“ kandidate za radno mjesto, drže one rečenice u tekstu natječaja „1 godina radnog iskustva na određenim/sličnim/odgovarajućim poslovima“ i odbiju me u startu (dogodilo mi se i to).

Isto tako, prestala sam se javljati na natječaje za posao na portalu moj-posao.hr koji su objavljeni u ime agencija za zapošljavanje (Adecco, Dekra, Electus, Manpower, Selectio, Smartflex, Trenkwalder), prvenstveno jer do sad nisam dobila odgovor na niti jednu prijavu, niti me tko zvao na testiranje.
b, Dora

Monday, 19 June 2017

Kako se zaposliti?


S obzirom da sam nedavno poslala svoju stotu (manje-više) prijavu za posao, očito da baš i ne znam odgovor na to pitanje. Ali sam u ovih godinu dana aktivnog traženja posla postala ekspert za pisanje životopisa i molbi, naučila razaznati „namješten“ natječaj od onog koji to nije (barem tako mislim) i puno drugih stvari za koje smatram da bi bilo korisno podijeliti. Možda nekome i pomognem. Ili nekoga nasmijem. A možda i oboje, ako budne sriće.

Za početak, malo statistike...

Ne samo zato jer ja zaista volim statistiku, nego i zato jer ponekad ona može služiti kao dobra utjeha npr. Ali mama svi su pali ispit. Ili Samo nas par je prošlo. Dakle, posao tražim aktivno od siječnja 2016. godine. U studenom 2015. godine sam završila stručno osposobljavanje, u prosincu položila stručni ispit. U veljači sam bila na Erasmus razmjeni, a od svibnja do kolovoza sam traženje posla stavila na led jer sam imala jedan privatni angažman i jedan fantastičan ljetni posao koji su zahtijevali punu posvećenost, a ja volim posao raditi temeljito. Tako da moje traženje posla traje nekih 13 mjeseci. Prije završetka SOR-a sam bila na par testiranja, a prije samog SOR-a nisam vodila evidenciju, tako da ova (moja) statistika nije 100% točna i potpuna, ali može dati dobar uvid.

Ukupan broj poslanih prijava: 99 (cca 7 po mjesecu, jedna svaki četvrti-peti dan) od toga
- prijava na natječaj za posao: 88
- otvorena prijava: 11

Broj poslodavaca koji su odgovorili na prijave: 65 (65,6%)
- odgovor na prijavu na natječaj za posao: 60 (68%)
- odgovor na otvorenu prijavu: 5 (45%)*
* NAPOMENA: radi se o odgovorima na otvorenu prijavu koje mi je uputila živa osoba (najčešće osoba iz HR-a), nisam računala automatski odgovor, ako bih ih dodala, tada bi bilo ukupno 8 odgovora (72%)

Broj prijava koje su rezultirale pozivom na testiranje ili razgovor: 42 (65%)
- prijava na natječaj za posao: 40 (67%)
- otvorena molba: 2 (40%)

Razlozi zbog kojih 23 prijave nisu rezultirale pozivom na testiranje ili razgovor:
3 - kod otvorenih molbi, spremljen životopis u bazu podataka, trenutno nemaju potrebu za zaposlenicima mojega profila
11 - ne ispunjavam formalne uvjete natječaja
8 - moje obrazovanje i radno iskustvo ne zadovoljavaju poslodavca
1 - pozicija interno popunjena u međuvremenu

Kod neispunjavanja formalnih uvjeta natječaja, radilo se o:
2 - nisam imala navršenih 12 mjeseci (godina dana) radnog iskustva u struci/odgovarajućim poslovima, tj. upisanih u evidenciju iz HZMO-a
3 - nisam imala dovoljno radnog iskustva općenito
2 - imala sam previše radnog iskustva
2 - nisam imala radnog iskustva dovoljno na odgovarajućim poslovima
1 - previsoka stručna sprema
1 - neodgovarajuća stručna sprema

I tu ću stati sa statistikama, zasada. Statistiku ulaska u drugi krug testiranja nema smisla davati jer je puno natječaja imalo samo jedan krug (razgovor), a nekoliko natječaja je bilo poništeno. Također, neki selekcijski procesi još uvijek u tijeku, tako da ne bi bila ni točna.

Ako itko zaluta na ove stranice, recite mi koji je vaš response rate? Koliko dugo tražite posao?
b,  Dora

NAPOMENA: svi brojevi su zaključno s datumom 31.05.2017.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...